Amerika mijenja pristup Republici Srpskoj: Šta novi kurs Washingtona znači za Dodika, a šta za građane?
Promjene u pristupu Sjedinjenih Američkih Država prema Bosni i Hercegovini, a posebno prema Republici Srpskoj, posljednjih mjeseci izazvale su brojne političke analize i različita tumačenja. Sve više se govori o tome da Washington postepeno napušta dosadašnji model snažnog političkog angažmana i fokus preusmjerava na stabilnost regiona, ekonomsku saradnju i pragmatične odnose s domaćim političkim akterima.
Takvu ocjenu iznio je profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu Stefan Surlić, koji smatra da američka administracija više ne stavlja u prvi plan duboke političke reforme i izgradnju institucija, već daje prednost očuvanju stabilnosti i zaštiti vlastitih strateških interesa.
Fokus se pomjera sa reformi na stabilnost
Prema Surlićevoj analizi, riječ je o značajnoj promjeni u odnosu na dosadašnju američku politiku prema Bosni i Hercegovini.
Ranijih godina naglasak je bio na jačanju državnih institucija, provođenju reformi i snažnom međunarodnom nadzoru političkih procesa. Danas se, kako navodi, sve više insistira na tome da domaći politički akteri sami dolaze do kompromisa, uz znatno manji stepen direktnog međunarodnog uključivanja.
Profesor smatra da se takav pristup uklapa u širu promjenu vanjske politike Washingtona prema Zapadnom Balkanu.
Ekonomski interesi postaju prioritet
Surlić ističe da su američki zvaničnici u posljednjem periodu više puta naglasili kako Sjedinjene Američke Države više nisu zainteresovane za dugotrajne procese izgradnje državnih institucija, već da prioritet daju regionalnoj stabilnosti, energetskim projektima i ekonomskim interesima.
Prema njegovim riječima, takav pristup predstavlja odmak od ranije politike koja je bila obilježena snažnim međunarodnim pritiskom na domaće političke predstavnike.
Istovremeno naglašava da Washington nije promijenio stav kada je riječ o teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine niti je odustao od podrške Dejtonskom mirovnom sporazumu. Umjesto toga, smatra da je riječ o drugačijem načinu djelovanja koji podrazumijeva više političkog dijaloga i spremnosti na kompromis.
Kako je došlo do promjene američkog pristupa
Autor podsjeća da je tokom 2025. godine američka administracija proširivala sankcije protiv Milorada Dodika, članova njegove porodice, političkih saradnika i kompanija koje su, prema tadašnjim obrazloženjima, bile povezane s njegovim političkim i poslovnim okruženjem.
Sankcije su bile uvedene zbog navoda o podrivanju ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, kao i zbog optužbi koje su se odnosile na korupciju, zloupotrebu javnih resursa i pokušaje zaobilaženja ranije uvedenih mjera.
Međutim, nakon što je Narodna skupština Republike Srpske povukla dio spornih zakonskih rješenja, a Milorad Dodik formalno napustio funkciju predsjednika Republike Srpske, uslijedila je promjena američkog pristupa.
Krajem oktobra 2025. godine američki Ured za kontrolu strane imovine (OFAC) uklonio je sankcije protiv Dodika, više članova njegove porodice, političkih saradnika i većeg broja pravnih subjekata.
Surlić smatra da je Washington time pokazao kako sankcije posmatra prije svega kao politički instrument kojim želi uticati na promjenu ponašanja, a ne kao trajnu kaznenu mjeru.
Šta to znači za Milorada Dodika
Prema mišljenju profesora Surlića, ukidanje američkih sankcija donijelo je najveću korist upravo Miloradu Dodiku.
Kako navodi, uklanjanje s američke liste sankcionisanih osoba olakšava međunarodne kontakte, finansijske transakcije i političku komunikaciju. Istovremeno mu pruža mogućnost da domaćoj javnosti predstavi kako nije mijenjao vlastitu politiku, već da je upravo Washington promijenio odnos prema njemu.
Da li građani mogu očekivati konkretnu korist
Surlić upozorava da se interes jednog političkog lidera ne može automatski poistovjećivati s interesima Republike Srpske i njenih građana.
Prema njegovoj ocjeni, stvarni efekti mogli bi se mjeriti tek kroz povećanje stranih investicija, jačanje privrede, otvaranje novih radnih mjesta, unapređenje rada institucija, razvoj tržišta i smanjenje odlaska stanovništva.
Za sada, smatra on, takvi rezultati još nisu vidljivi u značajnijoj mjeri.
Uloga lobiranja u Washingtonu
Profesor se osvrnuo i na aktivnosti lobiranja koje su vlasti Republike Srpske provodile u Sjedinjenim Američkim Državama.
Pozivajući se na ranije objavljene podatke međunarodnih istraživačkih organizacija, navodi da su tokom 2025. i 2026. godine angažovane brojne američke lobističke firme s ciljem poboljšanja političkog položaja Republike Srpske i ukidanja američkih sankcija.
U tom kontekstu spominju se i osobe povezane s Republikanskom strankom i političkim krugovima predsjednika Donalda Trumpa.
Ipak, Surlić smatra da nije moguće zaključiti kako je upravo lobiranje bilo presudno za promjenu američke politike. Prema njegovoj procjeni, riječ je o dijelu šire strategije nove američke administracije koja vanjsku politiku sve više usmjerava prema ekonomskim interesima i pragmatičnoj saradnji.
Novi pristup donosi i određene rizike
Govoreći o mogućim posljedicama, Surlić upozorava da veći prostor za domaće političke dogovore može imati pozitivne efekte ukoliko bude praćen jačanjem institucija i većom odgovornošću političkih predstavnika.
S druge strane, smatra da bi smanjenje međunarodnog nadzora, bez istovremenog jačanja pravosuđa, nezavisnih institucija i medija, moglo dodatno povećati uticaj političkih centara moći.
Kao jedan od najvećih izazova izdvaja mogućnost da međunarodni partneri Republiku Srpsku i dalje posmatraju prvenstveno kroz jednog političkog lidera, umjesto kroz njene institucije.
Na kraju zaključuje da dugoročno stabilni odnosi sa Sjedinjenim Američkim Državama mogu biti održivi jedino ukoliko se budu gradili na institucionalnoj saradnji i međusobnom povjerenju, a ne isključivo na odnosima s pojedinačnim političkim ličnostima.