Iran ponovo u središtu pažnje: Escobar tvrdi da bi za dvije sedmice mogao proizvesti deset nuklearnih bombi
Iranski nuklearni program ponovo je u fokusu međunarodne javnosti nakon što je novinar i geopolitički analitičar Pepe Escobar iznio tvrdnju da bi Teheran, ukoliko raspolaže dovoljnim količinama obogaćenog uranija, mogao proizvesti čak deset nuklearnih bombi u roku od približno dvije sedmice.
Ovu procjenu Escobar je iznio tokom razgovora s analitičarem Glennom Diesenom, pozivajući se na profesora Teda Postola, a prenio ju je portal Webtribune.
Prema njegovim riječima, američka administracija nema pouzdane informacije o stvarnim zalihama obogaćenog uranija kojima Iran raspolaže, niti zna gdje se taj materijal nalazi i da li je raspoređen na više različitih lokacija.
Procjena zasnovana na ranijim podacima
Escobar smatra da Washington trenutno ne raspolaže preciznom procjenom koliko je Iran zaista udaljen od mogućnosti proizvodnje nuklearnog oružja.
Pozivajući se na profesora Teda Postola, prenio je procjenu da bi Iran, na osnovu ranije poznatih količina obogaćenog uranija, mogao proizvesti deset nuklearnih bombi za približno dvije sedmice.
Važno je naglasiti da je riječ o procjeni koju je Escobar iznio tokom razgovora, a ne o zvanično potvrđenim podacima iranskih ili međunarodnih institucija.
Escobar: Manevarski prostor SAD-a sve je uži
Govoreći o širem geopolitičkom kontekstu, Escobar je ocijenio da se strateška pozicija Sjedinjenih Američkih Država u Perzijskom zaljevu i zapadnoj Aziji ubrzano pogoršava.
Prema njegovom mišljenju, Washington raspolaže sa sve manje opcija, zbog čega raste rizik da bi američka administracija mogla ponovo razmatrati vojnu intervenciju protiv Irana.
Dodao je da je saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman navodno upozoravao predsjednika SAD-a Donalda Trumpa da bi takav potez mogao izazvati ozbiljnu destabilizaciju čitave regije.
Escobar smatra da iransko rukovodstvo aktuelna dešavanja tumači kao potvrdu da se odnos snaga postepeno mijenja u njegovu korist.
Prema njegovoj ocjeni, izlaz iz trenutne krize zahtijevao bi da Washington ispuni obaveze iz dokumenta koji je u razgovoru označen kao sporazum od 14 tačaka, ali vjeruje da Trump neće pristati na takav aranžman.
Kriza daleko prevazilazi pitanje nuklearnog programa
Glenn Diesen upozorio je da čak ni eventualni dogovor o Hormuškom moreuzu ne bi riješio sva otvorena pitanja između Irana i SAD-a.
Podsjetio je da, osim nuklearnog programa, postoje i brojna druga krizna žarišta, uključujući Liban, Jemen i iračke oružane formacije povezane s Iranom, zbog čega smatra da je sukob odavno prerastao okvire bilateralnog spora između Teherana i Washingtona.
Escobar se složio s tom ocjenom, navodeći da je upravo složenost regionalnih odnosa najveća prepreka postizanju sveobuhvatnog sporazuma.
Prema njegovom tumačenju, formulacija o “okončanju svih ratova” mogla bi obuhvatiti sukobe između SAD-a i Izraela s Iranom, Hezbollahom, jemenskim Ansar Allahom i iračkim Jedinicama narodne mobilizacije.
Istakao je da ovi akteri djeluju uz visok stepen koordinacije, ali da ipak ne predstavljaju jedinstvenu vojnu strukturu.
Za Hezbollah je rekao da trenutno ostaje po strani, ali da bi mogao ponovo snažno reagovati ukoliko Izrael povuče radikalnije poteze.
Govoreći o Iraku, Escobar je ustvrdio da bi mogao uslijediti odgovor na ranije napade na Jedinice narodne mobilizacije, navodeći da je reakcija odgođena zbog obilježavanja vjerskog perioda Arba'in.
Jemen kao važan faktor regionalnog pritiska
Poseban dio razgovora bio je posvećen Jemenu.
Escobar je Ansar Allah opisao kao aktera koji vodi vlastitu strategiju i ne djeluje prema naredbama drugih država.
Prema njegovim riječima, Saudijskoj Arabiji je poslana jasna poruka da bi nastavak sadašnje politike mogao dovesti do novih udara na saudijsku naftnu infrastrukturu balističkim projektilima.
Kazao je da je od izvora u Sani pokušao saznati zbog čega je upravo sada izvršen dodatni pritisak na Rijad.
Podsjetio je da su Sana i Saudijska Arabija još 2019. godine potpisale memorandum o razumijevanju, za koji tvrdi da ga je saudijska strana kasnije prekršila.
Prema informacijama koje je, kako navodi, dobio iz Sane, jemenske obavještajne službe uskladile su procjene s Iranom i zaključile da se SAD pripremaju za širi sukob protiv takozvane osovine otpora.
Zbog toga je, prema njegovom tumačenju, cilj jemenskih poteza bio izvršiti dodatni pritisak na Washington preko Saudijske Arabije.
Politiku je opisao formulacijom “opsada za opsadu”.
Ako Saudijska Arabija blokira jemenske luke i aerodrome, jemenska strana, prema toj logici, odgovara pritiskom na saudijske luke.
Escobar tvrdi da je razmatrana i mogućnost selektivne blokade saudijskih luka na Crvenom moru, uz prijetnje napadima na naftnu infrastrukturu ukoliko jemenska teritorija bude izložena novim udarima.
Prema njegovim tvrdnjama, takva blokada ne bi bila potpuna, već bi prvenstveno bila usmjerena na saudijske tankere, dok bi isporuke prema Kini, prema njegovom scenariju, mogle biti izuzete na osnovu dogovora Pekinga i Sane.
Pakistan ne želi biti dio saudijskih ratova
Escobar se osvrnuo i na ulogu Pakistana.
Prema njegovim tvrdnjama, preko pakistanskih posrednika postavljeno je pitanje da li bi sporazum o uzajamnoj odbrani sa Saudijskom Arabijom obavezao Islamabad da učestvuje u eventualnom sukobu ukoliko bi Rijad prvi napao treću državu.
Kako tvrdi, odgovor je bio negativan te da Pakistan nema namjeru učestvovati u saudijskim vojnim operacijama.
Izrael bi mogao pokušati spriječiti diplomatski dogovor
Glenn Diesen otvorio je i pitanje uloge Izraela, ocijenivši da bi Tel Aviv mogao mnogo izgubiti ukoliko se američko-iranski sukob završi diplomatskim sporazumom.
Escobar je otišao korak dalje, tvrdeći da će Izrael nastojati spriječiti obnovu diplomatskog procesa i, prema njegovom mišljenju, pokušavati eliminisati pripadnike iranskog državnog vrha.
Istovremeno smatra da se interesi Washingtona i Tel Aviva trenutno ne poklapaju u potpunosti.
Prema njegovoj procjeni, Izrael zasad čeka razvoj događaja, posebno zbog sve češćih tvrdnji da bi određeni oblik sporazuma mogao biti blizu.
Podsjetio je da Iran tvrdi kako ne vodi direktne pregovore sa SAD-om, već s Omanom razgovara isključivo o pitanju Hormuškog moreuza.
Escobar smatra da bi eventualni privremeni aranžman o tom plovnom putu mogao prethoditi konačnoj odluci iranskog parlamenta o njegovom statusu.
Takav razvoj događaja, prema njegovoj procjeni, mogao bi izazvati veoma oštru reakciju Washingtona i eventualno novo uključivanje Izraela.
Ipak, vjeruje da su mogućnosti za izbijanje velikog regionalnog rata danas znatno manje nego ranije te da je Izrael ranjiviji nego u prethodnom periodu.
Escobar tvrdi da Iran raspolaže novom generacijom balističkih projektila koje, prema njegovim riječima, još nije upotrijebio te smatra da bi oni mogli nanijeti ozbiljnu štetu američkim i izraelskim vojnim objektima u veoma kratkom roku.
Zaključio je da se geopolitička situacija u regiji značajno promijenila te da, prema njegovom mišljenju, više nije moguće vratiti odnose na stanje koje je postojalo prije posljednje velike eskalacije.