Bosna i Hercegovina ove godine suočila se s izraženim vremenskim kontrastima. Nakon proljeća obilježenog obilnim padavinama i upozorenjima na poplave, kraj ljeta donio je sasvim drugačiju sliku – presušene potoke, nizak vodostaj rijeka i sve izraženije posljedice dugotrajne suše. Stručnjaci upozoravaju da ove dvije pojave nisu međusobno isključive, već predstavljaju različite posljedice promjena u rasporedu i intenzitetu padavina.
Klimatolog Bakir Krajinović ističe da se problem ne može posmatrati isključivo kroz ukupnu količinu padavina, već prije svega kroz njihov raspored tokom godine i sposobnost zemljišta da zadrži vodu.
- Na prvi pogled proljetne poplave i ljetna suša djeluju kao potpuna suprotnost. Međutim, one mogu biti dio iste klimatske slike. Nije presudno samo koliko padavina dobijemo, nego i kada one dolaze, koliko traju i koliko vode uspije ostati u zemljištu i obnoviti podzemne zalihe – objašnjava Krajinović.
Kako navodi, najveći problem nastaje kada velika količina kiše padne u veoma kratkom vremenskom periodu. Tada voda brzo otiče s površine, povećava rizik od poplava, ali ne uspijeva dovoljno prodrijeti u tlo i obnoviti podzemne rezerve.
- Ako velika količina kiše padne za nekoliko sati ili dana, voda vrlo brzo otiče. Takve padavine mogu izazvati poplave, ali istovremeno ne moraju značajno doprinijeti dugoročnom obnavljanju podzemnih voda. Nakon toga dolazi period bez kiše i sa visokim temperaturama, pa se zalihe vode dodatno troše – navodi klimatolog.
Posljedice suše ne vide se odmah
Krajinović upozorava da su posljedice suše često odgođene i da nisu odmah vidljive nakon prestanka padavina. Zbog toga se pravi razmjeri problema mogu osjetiti tek sedmicama ili mjesecima kasnije.
- Meteorološka suša počinje kada imamo duži period s manjkom padavina, ali hidrološka suša dolazi kasnije. Potrebno je vrijeme da se smanjenje padavina odrazi na protoke rijeka, izvore i podzemne vode. Zbog toga problem može potrajati i nakon prvih padavina – kaže on.
Meteorološki podaci za ljeto 2026. godine potvrđuju koliko su vremenske prilike bile neuobičajene. Mostar i Bihać zabilježili su najtoplije ljeto od početka mjerenja, dok su Sarajevo i Sanski Most imali treće najtoplije ljeto otkako se vodi evidencija.
Prosječne sezonske temperature bile su između 1,7 i 3,4 stepena Celzijusa više od prosjeka za period od 1991. do 2020. godine. Posebno se izdvaja Mostar sa čak 87 dana u kojima je temperatura dostizala ili prelazila 30 stepeni Celzijusa, dok je Sarajevo zabilježilo 47 takvih dana.
Prema riječima klimatologa, dugotrajni toplotni talasi dodatno ubrzavaju isparavanje i povećavaju pritisak na vodne resurse.
- Kada imate visoke temperature tokom dugog perioda, voda se brže gubi isparavanjem. Ako istovremeno nema dovoljno novih padavina, rijeke i potoci počinju reagovati, a posebno su osjetljivi manji vodotoci i izvori – ističe Krajinović.
Situaciju je dodatno pogoršao izrazit nedostatak padavina tokom augusta. U Gradačcu su izmjerena svega tri litra kiše po kvadratnom metru, u Tuzli 6,3 litre, Mostaru 8,7, a u Sarajevu 8,9 litara.
- To su količine koje jasno pokazuju koliko je padavinski period bio nepovoljan. Kada imamo samo povremene kratkotrajne pljuskove, oni mogu privremeno podići nivo nekog vodotoka, ali ne mogu riješiti problem dugotrajnog manjka vode – kaže klimatolog.
Raspored padavina ključan za budućnost
Krajinović smatra da će upravo način rasporeda padavina biti jedan od najvažnijih faktora u budućim klimatskim scenarijima.
- Možemo imati veoma kišnu godinu, a istovremeno da u određenim periodima imamo ozbiljan problem sa sušom. Ako voda dolazi u kratkim i intenzivnim epizodama, a zatim imamo duge periode bez padavina, sistem trpi. Zemljište se suši, smanjuje se pohranjivanje podzemnih voda, a vodostaji opadaju – navodi on.
Niski vodostaji, dodaje, ne utiču samo na količinu raspoložive vode, već imaju mnogo šire posljedice po prirodu i svakodnevni život.
- Kada su vodostaji niski, temperatura vode raste, smanjuje se količina kisika i slabija je sposobnost prirodnog razrjeđivanja zagađujućih materija. To predstavlja dodatni pritisak na vodene ekosisteme. Istovremeno, posljedice osjećaju poljoprivreda, vodosnabdijevanje i proizvodnja električne energije – objašnjava Krajinović.
Posebno naglašava da jedan obilniji pljusak ne znači da je problem suše riješen.
- Jedna obilna padavina može vrlo brzo napuniti korito rijeke, ali to ne znači da su obnovljene zalihe vode. Za oporavak su potrebne padavine koje će biti dovoljno obilne, ali i pravilno raspoređene kroz vrijeme, kako bi voda mogla prodrijeti u tlo i doći do podzemnih rezervi – kaže Krajinović.
Potrebno dugoročno planiranje
Na kraju upozorava da klimatske promjene zahtijevaju ozbiljniji pristup upravljanju vodnim resursima i prilagođavanje infrastrukture novim uslovima.
- Sve češće govorimo o ekstremima – dugim periodima visokih temperatura i suše, ali i kratkotrajnim epizodama intenzivnih padavina. To znači da ćemo morati mnogo ozbiljnije planirati upravljanje vodom. Moramo štititi izvore, smanjivati gubitke u vodovodnim sistemima i čuvati prirodna područja koja zadržavaju vodu. Šume, zemljište, močvare i drugi prirodni sistemi imaju ogromnu ulogu u tome koliko vode ostaje u prostoru. Vodovodi, naselja, saobraćajnice i poljoprivredni sistemi koje danas gradimo morat će služiti i u uslovima koji će biti drugačiji od današnjih. Ako planiramo samo prema klimatskim uslovima iz prošlosti, rizikujemo da infrastruktura ne bude spremna za ono što dolazi – zaključuje Krajinović.