
Bugarska novinska agencija BGNES objavila je analizu političkog utjecaja Milorada Dodika nakon prestanka njegovog mandata predsjednika Republike Srpske. Agencija upozorava na mogućnost novih institucionalnih blokada u Bosni i Hercegovini.

Povod za analizu bile su Dodikove izjave nakon odluka Ustavnog suda BiH. Tada je poručio da je Bosna i Hercegovina „umrla“ i najavio da se na državnom nivou neće donositi odluke dok se, prema njegovim zahtjevima, ne ukine sudska odluka.
Šta je odlučio Ustavni sud BiH
Ustavni sud BiH je na plenarnoj sjednici 19. i 20. novembra proglasio neustavnom odredbu Krivičnog zakonika RS-a. Ona je predviđala kažnjavanje za javno isticanje i druge oblike upotrebe određenih obilježja Armije Republike Bosne i Hercegovine.
U drugom predmetu Sud je stavio van snage izjavu Željke Cvijanović o povredi vitalnog interesa Republike Srpske, kao i odluku Narodne skupštine RS-a kojom je ta izjava potvrđena. Na snazi je ostala odluka Predsjedništva BiH o imenovanju članova Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.
Dodik je osporio legitimitet i sastav Ustavnog suda, tvrdeći da su njegove odluke prešle granice ovlaštenja. BGNES navodi da takve izjave ne mogu automatski zaustaviti rad državnih institucija. Ipak, kao predsjednik SNSD-a Dodik i dalje ima utjecaj na predstavnike svoje stranke u različitim institucijama.
Od reformiste do zagovornika otcjepljenja
Dodik je političku karijeru započeo prije raspada Jugoslavije. U parlament je izabran 1990. kao predstavnik reformskih snaga, a tokom rata bio je poslanik u Narodnoj skupštini RS-a, u opoziciji prema tada vladajućoj Srpskoj demokratskoj stranci.
Godine 1996. učestvovao je u osnivanju političke organizacije iz koje je nastao današnji SNSD, a 1998. postao je premijer RS-a. Sjedinjene Američke Države i druge zapadne zemlje tada su ga podržavale kao alternativu strukturama povezanim s Radovanom Karadžićem.
Nakon povratka na premijersku funkciju 2006. sve odlučnije je zagovarao širenje autonomije RS-a, osporavao nadležnosti državnih institucija i koristio mogućnost otcjepljenja kao politički pritisak. Od 2010. do 2018. bio je predsjednik RS-a, a od 2018. do 2022. član Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda. Na čelo entiteta vratio se 2022.
Sankcije i pravosnažna presuda
SAD su Dodika sankcionisale 2017. zbog opstrukcije provođenja Daytonskog sporazuma. Sankcije su proširene u januaru 2022. zbog, prema obrazloženju američkih vlasti, korupcije i aktivnosti kojima se podrivaju institucije BiH. Velika Britanija sankcionisala je Dodika i Željku Cvijanović u aprilu iste godine.
Sud BiH je 26. februara 2025. Dodika prvostepeno osudio na godinu zatvora i šest godina zabrane obavljanja dužnosti predsjednika RS-a. Razlog je neizvršavanje odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta. Drugostepena presuda kojom je osuda potvrđena saopćena je u augustu, nakon čega je Centralna izborna komisija BiH donijela odluku o prestanku njegovog mandata.
Zatvorska kazna kasnije je zamijenjena novčanom, a šestogodišnja zabrana obavljanja funkcije ostala je na snazi.
Nakon što je Narodna skupština RS-a u oktobru 2025. stavila van snage više spornih zakona i povukla ranije zaključke kojima je osporavala državni pravni poredak, američki Ured za kontrolu strane imovine uklonio je Dodika, članove njegove porodice, saradnike i povezane kompanije sa sankcijske liste. Dodik je ostao na britanskoj listi sankcionisanih osoba.
Veze s Beogradom i Moskvom
BGNES Dodikov regionalni utjecaj povezuje s dugogodišnjom saradnjom s Aleksandrom Vučićem. Kao primjer navodi Svesrpski sabor održan u Beogradu 8. juna 2024, na kojem su usvojene zajedničke deklaracije o političkim, ekonomskim i kulturnim pravima i budućnosti srpskog naroda. Inicijativa je ponovo otvorila raspravu o konceptu „srpskog svijeta“, koji kritičari porede s konceptom „ruskog svijeta“.
Dodik je održavao bliske odnose i s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Protivio se pridruživanju BiH sankcijama protiv Rusije i članstvu u NATO-u. Sastao se s Putinom u Kremlju 29. septembra 2026, nekoliko dana prije izbora u BiH, a s njim je bio i tadašnji premijer RS-a Savo Minić.
Putin je tom prilikom iskazao podršku vladajućoj koaliciji u RS-u, a razgovaralo se i o mogućoj saradnji s Vazduhoplovnim zavodom „Orao“ iz Bijeljine. BGNES smatra da takve veze Moskvi omogućavaju kanal političkog utjecaja u BiH.
Šta kaže Dayton, a šta Ustav BiH
Daytonski sporazum parafiran je 21. novembra 1995, a potpisan 14. decembra u Parizu. Njime je potvrđen kontinuitet BiH kao međunarodno priznate države i uređena njena unutrašnja struktura s dva entiteta, Federacijom BiH i Republikom Srpskom.
Dodik svoje zahtjeve predstavlja kao nastojanje da se RS-u vrate nadležnosti koje, prema njegovom tumačenju, pripadaju entitetu po izvornom Daytonskom sporazumu. Ustav BiH, međutim, propisuje da su odluke Ustavnog suda konačne i obavezujuće, a Daytonski okvir ne predviđa pravo entiteta na jednostrano otcjepljenje.
Zašto je to važno za region
BGNES upozorava da dugotrajne blokade institucija mogu usporiti donošenje zakona, ispunjavanje međunarodnih obaveza i napredak BiH prema Evropskoj uniji. Agencija navodi i mogućnost produbljivanja nepovjerenja među zajednicama te dodatnog opterećenja odnosa sa susjedima.
Vijeće sigurnosti UN-a produžilo je krajem oktobra 2026. mandat misije EUFOR Althea za još 12 mjeseci. Evropska unija ponovila je podršku suverenitetu, teritorijalnom integritetu i ustavnom poretku BiH.
BGNES zaključuje da Daytonski sporazum i dalje predstavlja temelj mira, ali da politički sporovi oko nadležnosti i entitetskih ovlaštenja ostaju otvoreni. Ključno pitanje je hoće li politički akteri prihvatiti konačne odluke institucija uspostavljenih Ustavom BiH ili će blokade nastaviti koristiti kao sredstvo političkog pritiska.
