Političke rasprave o budućnosti Bosne i Hercegovine ponovo su u fokusu, a posebno pitanje odnosa između ustavnog poretka, izbornih pravila i političkih zahtjeva koji već godinama dijele domaću scenu. U jednoj od novijih pravnih analiza profesor ustavnog prava Edin Šarčević otvorio je niz pitanja o tome kako se u političkom prostoru tumače pojedine odredbe Ustava BiH. Njegove ocjene posebno se odnose na način na koji političke stranke i njihovi predstavnici predstavljaju pitanje legitimnog političkog predstavljanja, položaja konstitutivnih naroda i mogućnosti ustavnih promjena.
Ustav i politika nisu uvijek isto
Šarčević u svojim analizama polazi od toga da se politički zahtjevi ne mogu automatski poistovjetiti s onim što zaista piše u Ustavu Bosne i Hercegovine.
Posebnu pažnju posvećuje načinu izbora članova Predsjedništva BiH. Prema njegovom tumačenju, ustavni tekst predviđa tri člana Predsjedništva, pri čemu se dva biraju s teritorije Federacije BiH, a jedan s teritorije Republike Srpske.
U tom kontekstu profesor problematizira često korištenu političku formulaciju prema kojoj je određeno mjesto u Predsjedništvu prvenstveno rezervisano za predstavljanje jednog konstitutivnog naroda. Njegova analiza polazi od razlike između teritorijalnog principa izbora i političkog tumačenja prema kojem određeni član Predsjedništva treba biti isključivo predstavnik određenog naroda.
Pitanje „legitimnog predstavljanja“
Upravo je pitanje legitimnog predstavljanja jedno od najosjetljivijih pitanja političkih odnosa u BiH.
HDZ BiH i Dragan Čović godinama insistiraju na izmjenama izbornog sistema koje bi, prema njihovim javno iznesenim stavovima, omogućile da Hrvati mogu birati svoje legitimne političke predstavnike.
S druge strane, dio pravne nauke drugačije tumači postojeći ustavni model i smatra da se politički koncepti ne mogu izjednačiti s konkretnim ustavnim odredbama.
Upravo na toj razlici nastaje jedan od ključnih sporova: gdje prestaje političko tumačenje, a počinje ono što je moguće dokazati samim tekstom Ustava BiH.
Profesor upozorava na širi problem
Šarčević se ne bavi samo jednom političkom odlukom, već širim pitanjem ustavne reforme.
U njegovim analizama navodi se da BiH već dugo pokušava pronaći ravnotežu između etničkog principa i građanskog principa. Prema njegovom tumačenju, prvi je snažno prisutan kroz institucije u kojima postoji zaštita kolektivnih interesa konstitutivnih naroda, dok se građanski princip ogleda kroz druge institucije i mehanizme zaštite individualnih prava.
Problem, prema toj analizi, dodatno usložnjava činjenica da politički akteri različito tumače iste ustavne odredbe.
Presude i izborni sistem
Dodatnu težinu cijeloj raspravi daju presude domaćih i međunarodnih sudova koje se odnose na izborni sistem BiH i prava građana.
Upravo zbog toga reforma izbornog zakonodavstva nije jednostavno političko pitanje. Svaka ozbiljna promjena mora biti usklađena s Ustavom BiH, relevantnim zakonima i sudskom praksom.
Ustavni model BiH istovremeno mora odgovoriti na dva zahtjeva – zaštitu kolektivnih interesa konstitutivnih naroda i ostvarivanje jednakosti građana.
Čovićev politički stav ostaje drugačiji
Dragan Čović i HDZ BiH već duže vrijeme zagovaraju promjene izbornog sistema kojima bi se riješilo pitanje izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH i osigurala, kako navode, legitimna politička predstavljenost Hrvata.
Takvi stavovi su javno iznošeni i u prethodnim godinama, dok su drugi politički akteri i dio pravne struke ponudili drugačija tumačenja postojećeg ustavnog okvira.
Zbog toga se rasprava o izborima u BiH sve više pretvara u šire pitanje budućeg ustavnog uređenja države.
Rasprava koja će teško nestati
Bez obzira na različita politička tumačenja, jedno pitanje ostaje u samom centru pažnje: može li se postojeći ustavni sistem mijenjati bez šireg političkog dogovora i kako istovremeno zaštititi prava konstitutivnih naroda i individualna politička prava građana?
Upravo će odgovor na to pitanje biti jedan od ključnih izazova svake buduće ustavne i izborne reforme u Bosni i Hercegovini. Stavovi profesora Šarčevića predstavljaju jedno od pravnih tumačenja tog problema, dok politički predstavnici različitih stranaka imaju svoje prijedloge i argumente o tome kako bi sistem trebalo mijenjati.