Geopolitičke napetosti u regionu ponovo su u fokusu nakon razmjene oštrih poruka između Zagreba i Beograda, ali i sve češćih upozorenja o ubrzanom naoružavanju pojedinih država u susjedstvu.
Dok hrvatski zvaničnici poručuju da se vojska mora pripremati za „prvi dan mogućeg sukoba“, u javnosti se sve češće postavlja pitanje postoji li realna sigurnosna prijetnja za Hrvatsku i odakle bi ona mogla doći. O vojnoj snazi susjednih država, stanju hrvatskih oružanih snaga i širem međunarodnom kontekstu za RTL je govorio vojni analitičar Marinko Ogorec.
Prema njegovim riječima, posebnu pažnju Hrvatska bi trebala usmjeriti na dvije susjedne zemlje koje posljednjih godina intenzivno ulažu u vojsku – Srbiju i Mađarsku.
“Mađarski premijer Viktor Orbán već je nekoliko puta jasno pokazao određene apetite prema dijelovima hrvatskog teritorija sa svojim famoznim šalovima i kartama. To bi trebalo tretirati kao ozbiljnu stvar. Političar i državnik njegovog ranga ne bi si to smio olako dozvoljavati”, objašnjava Ogorec, podsjećajući na incidente iz 2022. i 2020. godine, kada su se u javnosti pojavile fotografije i simboli s kartama na kojima su dijelovi Hrvatske prikazani kao mađarski teritorij.
Svijet u kojem prevladava logika sile
Na pitanje zbog čega bi danas Mađarsku trebalo pažljivije pratiti nego ranije, Ogorec ističe da se međunarodne okolnosti značajno mijenjaju.
“Nažalost, to je zbog događanja koja pokazuju stvarnost, a stvarnost je tko je jači, taj tlači. Drugim riječima, međunarodno pravo takvo kakvo jest kao da se počelo primjenjivati na način da se odnosi na sve ‘osim na mene’. Takva situacija ne bi se trebala tolerirati. Međutim, okolnosti nalažu da se i o tome treba razmišljati”, kaže Ogorec.
Dodaje da su brojni globalni događaji posljednjih godina, od promjena na Bliskom istoku do rata u Ukrajini, ozbiljno uzdrmali dosadašnji međunarodni poredak.
“Sve što se događalo u zemljama Magreba i Bliskog istoka pokazuje da onaj tko je jači sebi daje za pravo druge učiti redu”, navodi.
Mađarska ima stabilno uređenu vojsku
Govoreći o odnosu vojnih snaga Hrvatske i Mađarske, Ogorec ističe da Mađarska raspolaže relativno dobro organiziranom vojskom.
“Imaju sve sustave koji su potrebni za vođenje obrambenog djelovanja. Vojska je uravnoteženo strukturirana i u tom kontekstu ima odgovarajuće snage za svoje potrebe”, kaže.
Iako Hrvatska ima ratno iskustvo iz devedesetih godina, analitičar smatra da ono danas ne može biti presudan faktor.
“Svi ti ljudi koji imaju ratno iskustvo u Domovinskom ratu sada su stariji i ne mogu voditi rat. Tako da to iskustvo možemo staviti po strani jer se danas više ne primjenjuje na isti način. S druge strane, Mađarska ima uravnoteženo izgrađene oružane snage.
Hrvatska nema i u ozbiljnom segmentu – u protuzračnoj obrani – nedovoljno je konsolidirana, a to je struktura koja se u suvremenim sukobima pokazuje kao možda najvažnija”, naglašava Ogorec.
Srbija značajno ojačala protuzračnu odbranu
Posebnu pažnju analitičar posvećuje razvoju protuzračne odbrane u regionu, gdje je Srbija posljednjih godina značajno modernizirala svoje kapacitete.
“Srbija ima sustave protuzračne obrane za male i srednje visine, pa čak u određenom segmentu i za veće visine. Pitanje je koliko su integrirani jer se radi o različitim sustavima – kineskim, domaćim, ruskim, pa čak i francuskim. Problem je sve to uvesti u jedan integrirani sustav protuzračne obrane. Nisam siguran koliko je to kod njih moguće, ali ti sustavi postoje”, objašnjava Ogorec.
Za razliku od toga, Hrvatska raspolaže uglavnom sistemima namijenjenim zaštiti na manjim visinama.
Upoređujući ukupne kapacitete dviju zemalja, Ogorec zaključuje da Srbija trenutno raspolaže većom količinom vojne tehnike i snažnijom vojnom industrijom.
“Srbija trenutačno ima više tehnike, veće oružane snage i veću vojnu proizvodnju. Što se tiče borbene motivacije, želim vjerovati da je naša motivacija i dalje snažna, kao 1990-ih”, ističe.
Najveće prijetnje obično dolaze iz susjedstva
Na pitanje da li je prije nekoliko godina mogao zamisliti ovakvu raspravu o naoružavanju u regionu, Ogorec odgovara da takve teme nisu iznenađenje.
“Zašto ne? Ja sam uvijek sklon reći da, ako nam išta prijeti, prijeti nam od susjeda. S Rusima, Amerikancima ili Kinezima nećemo ratovati. U povijesti su nas napadali susjedi, sa sjevera, juga i istoka. Govorim u tim relacijama”, kaže.
Osvrnuo se i na situaciju u Bosni i Hercegovini, koja se već duže vrijeme suočava s političkim napetostima i prijetnjama secesijom Republike Srpske.
“Terorizam je moguć posvuda i odasvud. Vidimo da je značajan broj migranata došao u Europu iz zemalja zahvaćenih ratovima. Schengenski prostor je porozan, a terorizam ne poznaje granice. Nisam siguran da u BiH ima više terorističkih ćelija nego što ih već ima u zapadnoj Europi”, smatra Ogorec.
Sigurnosna dilema između susjeda
Govoreći o odnosima Hrvatske i Srbije, Ogorec navodi da između dvije države postoji ono što se u sigurnosnim studijama naziva “sigurnosna dilema”.
“Ako vidite da susjed donese kući pušku, možda ide u lov. Ako donese snajper, pitate se zašto. Ako donese strojnicu, to je znak za uzbunu. Tako je i među državama. Ako Srbija ima PZO sustave – to može biti obrana. Ali ako razvija raketne sustave dometa 150 kilometara, onda se postavlja pitanje čemu to služi. To je logika sigurnosne dileme”, zaključuje Ogorec.
On poručuje da je za svaku državu najvažnije imati dobro opremljene i spremne oružane snage, jer su upravo one ključni faktor očuvanja sigurnosti i stabilnosti.