Gradonačelnik Banje Luke i predsjednik Pokreta Sigurna Srpska, Draško Stanivuković, nakon sahrane Ratka Mladića objavio je poruku koja je izazvala brojne reakcije u javnosti. U objavi otvoreno iskazuje podršku pravosnažno osuđenom ratnom zločincu, dok presudu međunarodnog suda pokušava predstaviti kao nepravdu učinjenu cijelom srpskom narodu.
Važno je podsjetiti da Krivični zakon Bosne i Hercegovine predviđa sankcije za javno veličanje osoba koje su pravosnažno osuđene za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.
Stanivuković je prisustvovao sahrani Ratka Mladića u Beogradu, nakon čega je na društvenim mrežama objavio fotografiju velikog broja okupljenih građana koji su došli na posljednji ispraćaj bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske.
Uz fotografiju je napisao:
„Generale, neka je tvojoj majci hvala! Znali smo i znamo šta je danas naša dužnost, da budemo ovdje! Drugi neka sude i neka pričaju. Za njih je, izgleda, krivica i biti Srbin, a za nas je to sveta dužnost, čast i zavjet. Presuda je danas donesena!“
Objava je izazvala oštre reakcije jer Stanivuković Ratka Mladića, koji je pred međunarodnim sudom pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina, ne predstavlja kao osuđenog ratnog zločinca, već kao nacionalnog heroja čije je, prema njegovim riječima, slavljenje „sveta dužnost, čast i zavjet“.
Posebnu pažnju izazvao je dio poruke u kojem navodi da je, kako tvrdi, „za njih izgleda krivica i biti Srbin“. Međutim, Ratku Mladiću nije suđeno zbog njegove nacionalne pripadnosti niti zbog činjenice da je bio general. Presuda je donesena na osnovu individualne krivične odgovornosti za konkretna djela, uključujući genocid počinjen nad Bošnjacima u Srebrenici, kao i zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene tokom opsade Sarajeva i na drugim područjima Bosne i Hercegovine.
Predstavljanje presude jednom pojedincu kao presude čitavom narodu godinama je predmet javnih i stručnih rasprava, budući da međunarodno krivično pravo počiva na principu individualne, a ne kolektivne odgovornosti. Upravo zbog toga presude međunarodnih sudova odnose se isključivo na odgovornost konkretnih osoba za počinjena krivična djela.
No, Stanivukovićeva objava otvorila je i pitanje mogućih pravnih posljedica.
Naime, od 2021. godine u Bosni i Hercegovini na snazi su izmjene Krivičnog zakona BiH koje je nametnuo tadašnji visoki predstavnik Valentin Inzko. Tim izmjenama kriminalizirano je javno odobravanje, poricanje, grubo umanjivanje ili opravdavanje pravosnažno utvrđenog genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina, pod uslovima propisanim zakonom.
Pored toga, član 145a Krivičnog zakona BiH propisuje da će biti kažnjen svako ko „na bilo koji način veliča“ osobu pravosnažno osuđenu za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin. Za ovo krivično djelo predviđena je kazna zatvora od najmanje tri godine.
Prilikom donošenja ovih izmjena, Ured visokog predstavnika (OHR) naglasio je da je njihov cilj, između ostalog, sankcioniranje veličanja pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca, kao i negiranja genocida i drugih međunarodno utvrđenih ratnih zločina.
Zbog toga se nakon Stanivukovićeve objave ne postavlja samo pitanje političke i moralne odgovornosti nosioca jedne od najznačajnijih javnih funkcija u Bosni i Hercegovini, već i pitanje eventualne primjene važećih zakonskih odredbi.
Ostaje da nadležne pravosudne institucije ocijene da li poruka u kojoj se pravosnažno osuđenom ratnom zločincu zahvaljuje, njegovo slavljenje proglašava „svetom dužnošću, čašću i zavjetom“, a pravosnažna presuda predstavlja kao nepravda prema Srbima, ispunjava obilježja veličanja ratnog zločinca u smislu Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine.