Nakon što je stručnjak za međunarodnu sigurnost i umirovljeni general-bojnik Mykola Zentsev objavio analizu u kojoj upozorava na mogućnost da Bosna i Hercegovina postane dio šire strategije destabilizacije Evrope, njegove procjene izazvale su veliku pažnju u sigurnosnim i političkim krugovima.
U tekstu objavljenom za ukrajinsku državnu novinsku agenciju Ukrinform, Zentsev iznosi stav da politička kriza u Bosni i Hercegovini više nije isključivo unutrašnje pitanje, već da bi mogla imati posljedice koje se protežu daleko izvan granica zemlje. Istovremeno, važno je naglasiti da dio njegovih navoda predstavlja sigurnosne procjene i scenarije, a ne nezavisno potvrđene činjenice.
Prema njegovoj ocjeni, Balkan i dalje ostaje jedno od najosjetljivijih područja evropske sigurnosne arhitekture. Zbog složenih političkih odnosa i historijskog naslijeđa, svaki ozbiljniji poremećaj stabilnosti u regionu mogao bi imati posljedice i za širu evropsku sigurnost.
Zentsev smatra da pojedine političke strukture koriste slabosti dejtonskog ustavnog uređenja kako bi oslabile državne institucije Bosne i Hercegovine. Kao jednog od najvažnijih političkih aktera u tom kontekstu navodi predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, kojeg opisuje kao bliskog saveznika Moskve.
Prema njegovoj procjeni, eventualna destabilizacija Bosne i Hercegovine mogla bi odgovarati interesima Rusije jer bi dio političke, vojne i sigurnosne pažnje Evropske unije i NATO-a bio preusmjeren sa rata u Ukrajini na Zapadni Balkan.
Govoreći o mogućim metodama djelovanja, Zentsev navodi da bi se umjesto otvorenih poteza mogao primjenjivati model koji opisuje kao „salama-secesiju“, odnosno postepeno slabljenje državnih institucija kroz niz pojedinačnih političkih i institucionalnih poteza.
Kibernetičke operacije i sigurnosni izazovi
Kao primjere procesa koji, prema njegovom mišljenju, doprinose slabljenju državnog sistema, navodi osporavanje odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, bojkot rada pojedinih državnih institucija, ali i policijsko ispitivanje zaposlenika Memorijalnog centra Srebrenica nakon objavljivanja izvještaja o negiranju genocida.
U analizi se spominje i mogućnost pokušaja ponovnog formiranja zasebnih vojnih struktura Republike Srpske, kao i navodne veze pojedinih radikalnih grupa kroz motociklističke klubove i sportska udruženja.
„Druga važna sastavnica ruskog utjecaja na Balkanu je opsežna obavještajna, informacijska i kibernetička infrastruktura“, ističe Zentsev.
On se osvrće i na navode o objektima u blizini sela Radenka, gdje su, prema tvrdnjama istražitelja koje citira, ruski instruktori navodno obučavali radikalne grupe za izazivanje nereda. Također navodi da su tokom istrage, prema dostupnim informacijama, privedeni i pojedini ruski državljani.
Ruski utjecaj i regionalna sigurnost
Posebnu pažnju Zentsev posvećuje Rusko-srpskom humanitarnom centru u Nišu. Podsjeća da pojedini zapadni sigurnosni analitičari već godinama izražavaju sumnje da bi taj centar mogao imati i širu obavještajnu ulogu, dok su Srbija i Rusija takve tvrdnje ranije odbacivale.
Autor analize smatra da Beograd ima vlastite interese kada je riječ o političkim procesima u Republici Srpskoj, koje povezuje s konceptom „srpskog svijeta“. Istovremeno navodi da važnu ulogu u širenju ruskog utjecaja, prema njegovoj procjeni, imaju i bliske veze Ruske pravoslavne crkve i Srpske pravoslavne crkve.
Brčko u središtu sigurnosnih procjena
Najosjetljivijim područjem Bosne i Hercegovine Zentsev smatra Distrikt Brčko zbog njegovog izuzetnog geografskog i strateškog značaja.
Prema njegovim tvrdnjama, među mogućim sigurnosnim scenarijima razmatra se pokušaj uspostavljanja kopnenog koridora kroz Brčko kojim bi bila povezana istočna i zapadna teritorija Republike Srpske.
„Svaki pokušaj promjene statusa quo silom neizbježno bi imao međunarodne posljedice. S obzirom na to da je susjedna Hrvatska članica NATO-a, takav scenarij bi gotovo sigurno prisilio Savez da pojača svoju vojnu prisutnost na Balkanu, preusmjeravajući resurse i stratešku pažnju s baltičke regije i istočnog krila NATO-a“, objasnio je Zentsev.
On upozorava da bi svaka ozbiljna eskalacija u Bosni i Hercegovini mogla prerasti u mnogo širi sigurnosni problem.
„Povijest je više puta pokazala da krize u regiji rijetko ostaju ograničene na samu regiju. Spriječiti da BiH postane još jedno poprište ruskog geopolitičkog sukoba sa Zapadom stoga nije samo regionalni interes, nego i pitanje europske sigurnosti“, poručio je.
Zašto njegova upozorenja privlače pažnju?
„Slobodna Bosna“ podsjeća da je Mykola Zentsev umirovljeni general-major Oružanih snaga Ukrajine i stručnjak za strateško planiranje, sigurnost i hibridne oblike ratovanja.
Njegove procjene temelje se na iskustvu koje je stekao radeći u ukrajinskom vojnom i sigurnosnom sistemu tokom godina obilježenih ruskim hibridnim djelovanjem, informacijskim operacijama i kibernetičkim napadima. Upravo zbog tog iskustva smatra da u Bosni i Hercegovini prepoznaje određene obrasce koji podsjećaju na metode primjenjivane u ranijim fazama sukoba u Ukrajini.
Kao vojni stručnjak posebnu pažnju posvećuje geografskim i logističkim aspektima mogućih kriznih scenarija, pri čemu Distrikt Brčko izdvaja kao jednu od najosjetljivijih strateških tačaka u Bosni i Hercegovini.
Istovremeno ocjenjuje da bi Rusija mogla imati interes za otvaranje novih sigurnosnih kriza u Evropi ukoliko bi one dovele do rasipanja političkih i vojnih kapaciteta zapadnih država.
Na kraju naglašava da određeni elementi koji bi, prema njegovoj procjeni, mogli biti iskorišteni za destabilizaciju već postoje kroz političke mreže, informacijske kampanje, kibernetičke aktivnosti i različite oblike organizovanja.
Njegova ključna poruka jeste da infrastruktura koja bi mogla poslužiti za izazivanje ozbiljnije krize ne mora nastati neposredno prije eskalacije, već može postojati godinama i biti aktivirana u trenutku kada političke okolnosti to omoguće.
Istovremeno, autor naglašava da sve ovakve procjene treba posmatrati s oprezom, razlikujući potvrđene činjenice od sigurnosnih analiza, procjena i mogućih scenarija razvoja događaja.
Ova verzija je prirodnija za čitanje, uklanja višestruka ponavljanja, jasnije razdvaja činjenice od procjena i znatno je manje nalik izvornom tekstu, uz zadržavanje svih citata.