data-nosnippet>
Analiza poruke Nenada Stevandića: Politički spin, zamjena teza i preokret uzroka i posljedica
Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić uputio je čestitku Siniši Karanu nakon što je položio zakletvu u Narodnoj skupštini Republike Srpske. U poruci je naveo da je „suverenitet naroda odbranjen“ te da su, kako je poručio, svi pokušaji osporavanja bili bezuspješni. U istoj izjavi osvrnuo se i na visokog predstavnika Christiana Schmidta, koristeći retoriku koja je izazvala brojne reakcije.
Iza takvog obraćanja, međutim, može se prepoznati pažljivo konstruisan politički narativ koji pokušava redefinisati slijed događaja i njihovo značenje.
Šta se pokušava postići ovakvom porukom?
Centralna teza Stevandićeve izjave jeste da je izbor Karana potvrda političke pobjede nad visokim predstavnikom i međunarodnim faktorom. Međutim, kada se sagleda hronologija događaja, jasno je da je redoslijed bio drugačiji od onoga koji se sada pokušava predstaviti javnosti.
Činjenice koje ostaju u drugom planu
Prvi važan element odnosi se na pravosnažnu presudu protiv Milorada Dodika. Iako je lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata godinama osporavao nadležnosti državnih institucija, u konkretnom slučaju presuda Suda Bosne i Hercegovine je provedena. Novčana kazna je uplaćena, a Sudu Bosne i Hercegovine dostavljen je dokaz o izvršenju obaveze. Time je presuda formalno realizovana, bez obzira na političku retoriku koja je pratila cijeli proces.
Drugi ključni moment jeste smjena Milorada Dodika odlukom visokog predstavnika Christiana Schmidta. Ta odluka bila je neposredni okidač za raspisivanje prijevremenih izbora. Tek nakon smjene otvoren je prostor za novi izborni proces, na kojem je izabran Siniša Karan.
Redoslijed događaja je, dakle, bio jasan: odluka visokog predstavnika, smjena, raspisivanje izbora, pa potom izbor novog predsjednika. Iz tog ugla, Karanova pozicija proizašla je iz institucionalne intervencije, a ne iz političkog poraza međunarodne zajednice.
Gdje nastaje preokret u narativu?
Stevandićeva poruka nastoji preusmjeriti fokus sa institucionalnih odluka na simboliku političke pobjede. U takvom okviru stvara se percepcija da je narod nadjačao međunarodni pritisak i da je izbor novog predsjednika rezultat otpora.
Međutim, širi kontekst pokazuje drugačiju sliku. Bez odluke visokog predstavnika ne bi bilo smjene, a bez smjene ne bi bilo prijevremenih izbora. Upravo ta činjenica ostaje u drugom planu u javnom predstavljanju događaja.
Riječ je o poznatoj političkoj tehnici u kojoj se mijenja perspektiva posmatranja: uzrok se prikazuje kao posljedica, a posljedica kao dokaz pobjede.
Poruka koja se želi učvrstiti u javnosti
Umjesto interpretacije da su institucionalne odluke dovele do promjena u vrhu vlasti, javnosti se plasira narativ o simboličnoj pobjedi nad međunarodnim faktorom. Takav pristup ima nekoliko ciljeva: ublažiti političku štetu nastalu smjenom, izmijeniti percepciju odgovornosti i ojačati unutrašnju koheziju biračkog tijela.
U suštini, izjava Nenada Stevandića prevazilazi okvir čestitke i postaje dio šire komunikacijske strategije. Ona nastoji redefinisati tok događaja i njihov politički značaj, stvarajući drugačiji doživljaj realnosti u odnosu na formalni institucionalni slijed.
Kada se hronologija sagleda bez retoričkih dodataka, jasno je da su ključni događaji – od smjene do izbora – proizašli iz konkretnih odluka visokog predstavnika, a ne iz političkog poraza međunarodnih institucija. Upravo u toj razlici između činjenica i njihove interpretacije nalazi se suština aktuelne političke polemike.