Puljić: Washington prema Balkanu nema jedinstven stav, američka politika puna je kontradikcija

Dok se na Balkanu i dalje vode rasprave o događajima od prije tri decenije, u Sjedinjenim Američkim Državama odvijaju se procesi koji bi mogli imati dugoročan utjecaj na budućnost regije.

Dopisnik Federalne televizije Ivica Puljić govorio je o odnosu Washingtona prema Balkanu, lobiranjima različitih političkih interesa te razlikama između stavova američke izvršne i zakonodavne vlasti.

Posebno je izdvojio činjenicu da, prema njegovoj ocjeni, trenutno ne postoji jedinstvena i jasno definisana politika Washingtona prema Balkanu.

Ne postoji jedinstven stav Washingtona

Na pitanje postoji li u ovom trenutku jasno iskristaliziran stav zvaničnog Washingtona prema Balkanu, Puljić je odgovorio:

„Ne. Odgovor je kratko i jasno – ne.“

Prema njegovim riječima, povratkom Donalda Trumpa u Bijelu kuću promijenio se odnos američke administracije prema Zapadnom Balkanu, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.

„Naime, zalaskom Donalda Trumpa po drugi put u Bijelu kuću odnos američke administracije, to znamo, prema Zapadnom Balkanu, time i prema Bosni i Hercegovini, se promijenio. O tome nema sumnji. Međutim, treba kazati da se promijenio i drugačiji pristup koji je utemeljen više na poslovnim vezama i mogućem profitu, drugačiji od ranije.“

Puljić takav pristup opisuje kao svojevrsnu ekonomsku, odnosno „dolarsku“ politiku u rješavanju problema, za koju smatra da je istovremeno snažno prožeta konzervativnom ideologijom i vjerskim elementima.

„Taj američki, ja ga nazivam dolarski pristup u rješavanju problema, obojen je dubokom konzervativnom ideologijom, prožetom vjerskim elementima. Takav je pristup pun kontradikcija.“

Kao primjer tih kontradikcija naveo je odnos prema Bosni i Hercegovini i različitim političkim akterima u regiji.

„S jedne strane, administracija želi odvojiti Bosnu i Hercegovinu od ruskog i kineskog utjecaja, ponajviše preko Južne plinske interkonekcije ili nekih drugih poslova. S druge strane, Trumpovi ljudi štite Dodika, koji ih, naravno, plaća debelo, a koji je prototip političara kao ruske marionete na Balkanu i BiH.“

Različiti pristupi Kongresa i izvršne vlasti

Puljić smatra da je za razumijevanje američke politike prema Balkanu važno razlikovati ono što dolazi iz Kongresa od poteza američke izvršne vlasti.

Prema njegovim riječima, zakonodavna i izvršna vlast trenutno ne šalju uvijek iste poruke.

„Riječ je o dva pristupa – zakonodavnom i izvršnom.“

Kako navodi, dio američkih kongresmena i senatora i dalje upozorava na političke aktere koje smatraju prijetnjom stabilnosti Balkana.

„Zakonodavci u Kongresu i dalje imaju punu svijest o tome ko predstavlja najveću opasnost po sigurnost na Balkanu. Imamo i nekoliko predloženih rezolucija.“

Puljić među njima spominje inicijative u kojima se kritikuje Milorad Dodik i traži povratak sankcija, ali i one koje se odnose na Aleksandra Vučića, posebno zbog njegovih odnosa s Rusijom i Kinom, odnosa prema studentskim protestima i pitanja korupcije.

Međutim, upozorava da sama činjenica da je neka rezolucija predložena u Kongresu ne znači da iza nje stoji kompletan Washington.

„No, treba biti svjestan činjenice da te rezolucije predloži nekoliko senatora ili kongresmena, a onda se one negdje izgube, zapnu, rijetko se pretvore u zakon koji potpisuje američki predsjednik.“

Zbog toga, smatra Puljić, nije ispravno svaku kongresnu inicijativu predstavljati kao zvaničnu poruku cijele američke administracije.

„Kada mediji u BiH i na Balkanu kažu, nakon, recimo, predstavljanja neke od tih rezolucija, Washington ima poruku za ovog ili onog, vjerujte, to nije istina. Riječ je o običnom prijedlogu kongresne rezolucije, ništa više. Nema tu nikakve integrirane poruke.“

Primjer Naftne industrije Srbije

Kao ilustraciju različitih stavova unutar američkog političkog sistema, Puljić je naveo slučaj Naftne industrije Srbije.

„Evo jedan svjež primjer. Prije pet dana o predloženoj kongresnoj rezoluciji kojom se traži uvođenje trajnih sankcija za Naftnu industriju Srbije, dok je u petak administracija produžila licencu toj istoj kompaniji iz Srbije do kraja idućeg mjeseca. Američka izvršna vlast, najviše State Department, puše u drugi rog.“

U tom kontekstu spomenuo je i kontakte američkih i srbijanskih zvaničnika.

„Nedavno je državni tajnik Marco Rubio zajedno s ministrom vanjskih poslova Srbije Markom Đurićem potpisao sporazum o strateškoj suradnji, a njegov zamjenik, Christopher Landau, imao više susreta sa Željkom Cvijanović nego s Bećirovićem ili Komšićem zajedno.“

Kako političari iz BiH lobiraju u Washingtonu?

Govoreći o načinu na koji politički predstavnici iz Bosne i Hercegovine pokušavaju ostvariti kontakte i utjecaj u Washingtonu, Puljić je posebnu pažnju posvetio Miloradu Dodiku.

Njegova je ocjena da je Dodik prepoznao promjenu američke politike nakon Trumpovog povratka u Bijelu kuću.

„Milorad Dodik je shvatio da je s Trumpom došlo vrijeme za kupovinu.“

Puljić tvrdi da je Dodik angažirao više osoba iz američkog političkog miljea.

„Unajmio je za velike pare nekoliko sumnjivih lica s američke političke scene. Rudy Giuliani, Michael Flynn, Rod Blagojevich. Svi su ili bili u zatvoru, ili pod optužbama za korupciju, ili povezani s Putinovom Rusijom.“

Nastavlja kako smatra da je takva strategija imala za cilj približiti Dodika određenom dijelu američke političke javnosti.

„I svi su se strpali u religiozno predvorje, odakle su usmjerili Dodika da se pokaže američkoj javnosti, prije svega Trumpovim simpatizerima, kao zaštitnik kršćanstva od navodne islamske opasnosti iz Sarajeva.“

HDZ BiH i pokušaji lobiranja

Puljić se osvrnuo i na aktivnosti predstavnika HDZ-a BiH u Washingtonu.

„Kako ostali lobiraju? HDZ se tek uključuje u lobiranje, pa su kandidatkinja HDZ-a BiH, Darijana Filipović, za Predsjedništvo, i ministar pravosuđa Davor Bunoza boravili u Washingtonu.“

Prema njegovim riječima, delegacija se tokom boravka sastala s Maxom Primorcem iz Heritage zaklade.

„Domaćin im je bio nezaobilazni, kada su Hrvati u pitanju, Max Primorac iz ekstremno-konzervativne Heritage zaklade, koji je posjet hrvatskog izaslanstva Washingtonu nazvao povijesnim, uz poruku da se Hrvati moraju okupiti oko jednog predsjedničkog kandidata.“

Puljić takvu poruku vidi i kroz prizmu domaće političke scene.

„To je ništa drugo nego lukava predizborna HDZ-ova poruka, ništa više.“

Govoreći o samim sastancima, naveo je:

„Darijana Filipović se sastala s trećim échelonom u Ministarstvu energetike, s jednom osobom iz nacionalne sigurnosti, ni s kim u State Departmentu, nije išla u Kongres. To je sve.“

Kao ključne teme tih razgovora izdvojio je Južnu plinsku interkonekciju i pitanje izbornog predstavljanja Hrvata.

„Vodeće teme bile su Južna plinska interkonekcija i pravo Hrvata da biraju svoje predstavnike.“

Bošnjačka politika pred Washingtonom

Puljić je govorio i o pristupu bošnjačkih političara Washingtonu, uz ocjenu da postoji problem u organizaciji profesionalnog lobiranja.

„E sad, kad bošnjački političari dođu u Washington, žale se na druge da lobiraju, što je ovdje potpuno legalno, a pokazali su potpunu nesposobnost da organiziraju profesionalno lobiranje.“

Spomenuo je posjete Denisa Bećirovića i Elmedina Konakovića Kongresu, ali tvrdi da je pristup izvršnoj vlasti za njih mnogo teži.

„Odu Bećirović i, recimo, Konaković u Kongres, trude se oni, tu nema dileme, ali izvršna vlast je za njih zatvorena kutija.“

Puljić smatra da američka strana prilikom procjene političkih aktera u BiH uzima u obzir i ranije kontakte i poteze pojedinih domaćih političara.

„Svjesni su da moraju prezentirati bošnjačku politiku drugačije, jer Amerikanci bilježe i pamte, pazite ovo, vrlo važno, očijukanje Bakira Izetbegovića s Muslimanskom braćom i koketiranje Bisere Turković s iranskim režimom.“

Dodao je i:

„I jedni i drugi su za Amerikance teroristi. O ne tako davnim odlascima Bošnjaka u redove ISIS-a ili Al-Qaide i da ne govorim. Sve se to ovdje pamti, bilježi.“

Na kraju je Puljić zaključio:

„Ja sam sad govorio o faktima i kako Amerikanci to doživljavaju. Vi izvucite zaključak.“