Politička scena u Bosni i Hercegovini dobila je novu oštru polemiku nakon istupa Zdenka Lučića, kandidata za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Lučić je žestoko kritikovao i Željka Komšića i Dragana Čovića, tvrdeći da su godinama jedan drugom predstavljali političke protivnike, ali da su istovremeno upravo kroz takav odnos održavali vlastite političke pozicije. Njegove tvrdnje otvorile su pitanje šta se zaista promijenilo tokom mandata dvojice dugogodišnjih aktera domaće politike i da li su njihovi međusobni sukobi postali dio ustaljenog političkog obrasca.
Lučić prozvao i Čovića i Komšića
Govoreći o aktuelnoj političkoj situaciji, Lučić se posebno osvrnuo na Željka Komšića i Dragana Čovića.
Prema njegovoj ocjeni, njih dvojica su tokom dugog perioda političkog djelovanja izgradili odnos u kojem su jedan drugome predstavljali glavnog političkog protivnika. Međutim, Lučić smatra da je upravo takva konfrontacija odgovarala objema stranama.
On tvrdi da su Komšić i Čović godinama funkcionisali kao svojevrsni „najbolji neprijatelji“, koristeći međusobne sukobe za učvršćivanje vlastitih političkih pozicija.
Lučić je posebno problematizirao činjenicu da se nakon brojnih javnih sukoba ipak dešavala saradnja kroz institucije države i diplomatske pozicije.
„Najbolji neprijatelji“
Lučićeva teza jeste da je politički sukob između Čovića i Komšića postao mnogo više od običnog neslaganja.
Prema njegovom tumačenju, njihova retorika godinama je bila veoma oštra, ali su istovremeno obojica imali koristi od političke podjele koju su predstavljali.
Takav odnos, smatra Lučić, omogućio je da se pažnja javnosti konstantno usmjerava na pitanje ko predstavlja Hrvate, a ko je izabran glasovima građana koji se ne izjašnjavaju kao Hrvati.
On smatra da se iza takvog političkog sukoba često gube konkretna pitanja koja se tiču ekonomije, evropskih integracija, funkcionisanja institucija i svakodnevnog života građana.
Kritike na račun Komšićevih mandata
Lučić je posebno govorio o četiri mandata Željka Komšića u Predsjedništvu BiH.
Prema njegovoj ocjeni, činjenica da je Komšić toliko dugo bio član Predsjedništva nije donijela rješenje problema koji se godinama vežu za političku poziciju Hrvata u BiH.
Lučić je ranije poručivao da Komšić nije realizovao hrvatske nacionalne interese, ali je istovremeno istu ocjenu iznio i za Čovića, koji je također bio član Predsjedništva u dva mandata.
Upravo tu vidi jednu od najvećih slabosti postojeće političke scene.
Njegovo pitanje je jednostavno: ako su se oba političara godinama predstavljala kao ključni predstavnici različitih političkih koncepata, zbog čega se problemi u državi i dalje ponavljaju?
Posebno se obrušio na Čovića
Kritike nisu bile usmjerene samo prema Komšiću.
Lučić je veoma oštro govorio i o Draganu Čoviću, posebno o njegovom načinu vođenja hrvatske politike u Bosni i Hercegovini.
Čoviću zamjera što, prema njegovom mišljenju, godinama koristi pitanje legitimnog predstavljanja kao centralnu političku temu, dok konkretni problemi hrvatskog naroda i države ostaju neriješeni.
Lučić se osvrnuo i na kandidatkinju HDZ-a BiH Darijanu Filipović, ocjenjujući da bi njen eventualni izbor predstavljao nastavak politike koju smatra neuspješnom.
Takve ocjene dio su njegovog predizbornog nastupa, budući da se Lučić nalazi u izbornoj utrci kao kandidat stranaka koje se protive politici aktuelnog rukovodstva HDZ-a BiH.
Otvorio i pitanje Ustava BiH
Jedan od zanimljivijih dijelova njegovog istupa odnosi se na Ustav Bosne i Hercegovine.
Lučić se pozvao na odredbe koje govore o članovima Predsjedništva BiH i mehanizmima zaštite vitalnog interesa.
Posebno je izazvao Komšića da javno pokaže ustavnu formulaciju na koju se poziva kada govori o svom mandatu.
Lučić je čak poručio da bi, ukoliko Komšić dokaže njegovu tvrdnju o ustavnoj formulaciji „iz reda hrvatskog naroda“, bio spreman prekinuti kampanju i napustiti politiku.
Time je dodatno zaoštrio već postojeću raspravu o tome ko može biti član Predsjedništva BiH i kako treba tumačiti ustavne odredbe.
Ravnopravnost, ali bez blokada
Lučić istovremeno pokušava svoju političku poruku predstaviti kao alternativu postojećoj podjeli između dva dominantna pristupa.
S jedne strane, insistira na ravnopravnosti konstitutivnih naroda i zaštiti prava manjina. S druge strane, tvrdi da se zaštita nacionalnih interesa ne smije koristiti kao opravdanje za blokade, nepotizam i političku neodgovornost.
Prema njegovim riječima, Bosni i Hercegovini potrebna je ustavna ravnoteža koja bi omogućila normalno funkcionisanje institucija, ali i garantovala ravnopravnost svih naroda i građana.
Predizborna borba sve žešća
Lučićev istup dolazi u periodu kada se politička borba za Predsjedništvo BiH sve više zahuktava.
Njegova kandidatura već je promijenila odnose unutar hrvatskog političkog korpusa, posebno zbog činjenice da se suprotstavlja kandidatu HDZ-a BiH.
Zbog toga će se narednih mjeseci vjerovatno sve češće čuti direktne kritike na račun Čovića, Komšića i drugih političkih aktera.
Lučić je sada jasno pokazao da svoju kampanju neće graditi samo na kritici jednog političkog protivnika. Njegova meta su i Čović i Komšić, a poruka koju šalje jeste da građani, kako tvrdi, više ne trebaju birati između „dva suprotstavljena tabora“, već tražiti potpuno drugačiji politički pristup.
Upravo će izbori pokazati koliko takva poruka može privući birače i koliko će promijeniti dosadašnje odnose snaga.