data-nosnippet>
ANALIZA AMERIČKE POLITIKE PREMA ZAPADNOM BALKANU: Fokus se pomjera sa reformi na stabilnost i strateške interese
Nova analiza američkog pristupa Zapadnom Balkanu ukazuje na moguće promjene prioriteta Washingtona u regiji. Prema ocjenama političkog analitičara Ame Lotlane, Sjedinjene Američke Države sve veći naglasak stavljaju na sigurnost, energetsku stabilnost i ekonomsku saradnju, dok demokratizacija i političke reforme više nisu u središtu regionalne politike.
U analizi objavljenoj za Atlas Institute for International Affairs, Lotlana navodi da najnoviji izvještaj State Departmenta predstavlja jednu od najjasnijih definicija američke politike prema Zapadnom Balkanu od početka drugog mandata predsjednika Donalda Trumpa.
Iako dokument potvrđuje podršku suverenitetu Bosne i Hercegovine, normalizaciji odnosa Srbije i Kosova, saradnji s NATO savezom te suzbijanju ruskog i kineskog utjecaja, autor smatra da se promijenio način na koji Washington posmatra regiju.
„Politički značaj izvještaja leži u promijenjenom redoslijedu ovih ciljeva i u načinu na koji Washington sada, čini se, regiju manje razumije kao postratni projekat demokratizacije, a više kao stratešku zonu infrastrukture, energije, trgovine, provođenja zakona protiv organizovanog kriminala i nadmetanja velikih sila“, navodi Lotlana.
Kraj ere „izgradnje države“
Posebnu pažnju privukla je formulacija iz izvještaja prema kojoj je „era izgradnje država predvođena SAD-om završena“.
Prema Lotlani, ova poruka ne predstavlja samo odmak od politika koje su obilježile period nakon ratova devedesetih godina, već signalizira širi zaokret u američkom pristupu međunarodnim odnosima.
„Umjesto spašavanja, rekonstrukcije i međunarodnog nadzora, izvještaj predstavlja pristup zasnovan na stabilnosti i ‘obostrano korisnim partnerstvima’, sugerišući da je politika Washingtona prema Balkanu sve više određena strateškom korisnošću regionalnih aktera, a ne dugoročnom transformacijom njihovih političkih sistema“, piše autor.
Takav pristup pokazuje da se Zapadni Balkan sve više posmatra kroz prizmu energetskih koridora, trgovinskih tokova, sigurnosnih izazova i geopolitičkog nadmetanja s Rusijom i Kinom.
Bosna i Hercegovina kao važan test
Bosna i Hercegovina zauzima posebno mjesto u analizi.
Lotlana ističe da State Department i dalje naglašava podršku Dejtonskom mirovnom sporazumu, suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine, ali istovremeno ukazuje na određene kontradikcije u praktičnoj politici Washingtona.
Kao primjer navodi odluku američke administracije iz oktobra 2025. godine o ukidanju sankcija Miloradu Dodiku, njegovim saradnicima, članovima porodice i povezanim subjektima.
„Rezultat je neriješena napetost između deklarativne posvećenosti izvještaja suverenitetu Bosne i Hercegovine i praktične spremnosti administracije da smanji pritisak na političku mrežu koja je najviše povezana s testiranjem granica tog suvereniteta“, navodi Lotlana.
Prema njegovoj ocjeni, ključno pitanje nije samo da li politika smanjenja tenzija može donijeti kratkoročnu korist, nego i da li pristup koji stabilnost stavlja ispred reformi može ojačati političke obrasce koji upravo proizvode nestabilnost.
„Dublje pitanje je da li doktrina stabilnosti na prvom mjestu rizikuje da nagradi obrazac koji bi trebala obuzdati: eskalaciju, krizu, pregovore, djelimično povlačenje, a zatim pretvaranje nestabilnosti u političku polugu“, piše autor.
Lobiranje i politički utjecaj
Analiza se osvrće i na pitanje lobiranja u Washingtonu, posebno u kontekstu političkih odnosa s Republikom Srpskom i njenim rukovodstvom.
Lotlana smatra da izvještaj State Departmenta ne posvećuje dovoljno pažnje ovoj temi, iako se politički procesi u regiji sve češće povezuju s utjecajem različitih interesnih grupa.
„Ključno pitanje nije samo da li je lobiranje direktno kupilo politički ishod, što bi zahtijevalo dokaze izvan javno dostupnih podataka, nego da li je nova američka doktrina strukturno ranjivija na utjecaj elita jer je manje usidrena u demokratskoj uslovljenosti, a otvorenija za transakcione aranžmane“, navodi se u analizi.
Energija postaje prioritet
Jedan od ključnih elemenata nove američke strategije odnosi se na energetsku sigurnost regiona.
Washington nastoji smanjiti energetsku zavisnost zemalja Zapadnog Balkana od Rusije kroz razvoj novih pravaca snabdijevanja, jačanje energetske infrastrukture i širenje tržišta za ukapljeni prirodni gas.
U tom kontekstu, Bosna i Hercegovina se sve češće posmatra kao dio šire energetske strategije, a ne samo kao država opterećena političkim i ustavnim izazovima.
Slabiji fokus na Evropsku uniju
Lotlana ukazuje i na činjenicu da Evropska unija zauzima znatno manje prostora u američkom izvještaju nego ranijih godina.
Prema njegovoj ocjeni, to odražava promijenjene geopolitičke okolnosti u kojima proširenje Evropske unije više nema istu transformacijsku snagu kakvu je imalo tokom prethodnih decenija.
„To ne znači da se Washington protivi evropskim integracijama, ali znači da evropske integracije više ne izgledaju kao centralna gramatika američke regionalne strategije na Zapadnom Balkanu“, navodi autor.
Stabilnost ispred reformi
Zaključak analize jeste da Zapadni Balkan ostaje važan za američke sigurnosne, ekonomske i geopolitičke interese, ali da se mijenja svrha američkog angažmana.
„Washington se pomjera od reforme ka stabilnosti, od rekonstrukcije ka partnerstvu, od demokratske transformacije ka komercijalno-sigurnosnoj integraciji i od institucionalizma usmjerenog na EU ka direktnijem strateškom upravljanju regionalnim akterima i ranjivostima“, piše Lotlana.
Autor upozorava da takav pristup može donijeti određene kratkoročne koristi, posebno u suzbijanju ruskog i kineskog utjecaja, ali istovremeno nosi ozbiljne političke rizike.
„Ako se stabilnost odvoji od reformi, ona može očuvati upravo one političke sisteme koji proizvode takvu nestabilnost“, zaključuje Lotlana.
Prema njegovoj ocjeni, najvažnija poruka izvještaja nije potpuni raskid s dosadašnjom politikom, već potvrda da je u toku postepena promjena američkog pristupa regiji. Zapadni Balkan ostaje važan dio američke strategije, ali ostaje otvoreno pitanje da li je krajnji cilj i dalje politička transformacija ili prije svega upravljanje regionalnom stabilnošću.