data-nosnippet>
Šta će se dogoditi u ponoć 1. maja: Rok koji može otvoriti sukob između Trumpa i Kongresa
Američki predsjednik Donald Trump približava se ključnom roku u kontekstu rata s Iranom, koji bi mogao imati ozbiljne političke i pravne posljedice u Washingtonu. Riječ je o ograničenju iz Zakona o ratnim ovlaštenjima, donesenog nakon Vijetnamski rat, koji precizira koliko dugo predsjednik može koristiti vojnu silu bez saglasnosti Kongresa.
Prema tom zakonu, predsjednik može angažovati američke snage bez odobrenja Kongresa najviše 60 dana. Upravo taj rok, prema pojedinim tumačenjima, ističe 1. maja – što otvara pitanje: šta slijedi nakon ponoći?
Rokovi koji određuju tok rata
Zakon jasno propisuje nekoliko ključnih koraka:
- Predsjednik mora u roku od 48 sati obavijestiti Kongres o ulasku u neprijateljstva
- U roku od 60 dana Kongres mora dati odobrenje ili predsjednik mora obustaviti vojnu akciju
- Postoji i dodatni rok od 30 dana ako je potreban za sigurno povlačenje trupa
Trump je, kao i mnogi njegovi prethodnici, u obavještenju Kongresu naveo da djeluje na osnovu ustavnih ovlaštenja za vođenje vanjske politike.
Kada zapravo ističe rok?
Ovdje nastaje pravna dilema.
Jedan dio pravnika smatra da se rok računa od početka neprijateljstava, što bi značilo da ističe već 29. aprila. Drugi tvrde da se rok računa od trenutka kada je Kongres zvanično obaviješten – što pomjera krajnji datum na 1. maj.
Dodatnu konfuziju unosi i aktuelno primirje.
– „Ne možete kažnjavati primirja. Želimo da sjednu i razgovaraju“ – rekao je republikanski zastupnik Brajan Ficpatrik za CNN.
On je naglasio da bi bio spreman pokrenuti glasanje o ratnim ovlaštenjima ako primirje propadne.
Zakon koji nikada nije zaustavio rat
Iako Kongres ima pravo u svakom trenutku ograničiti predsjednikova ratna ovlaštenja, u praksi se to nikada nije dogodilo.
Više američkih predsjednika osporavalo je sam zakon. Richard Nixon je 1973. godine stavio veto na njega, ali je Kongres taj veto nadjačao.
Sličan stav danas dijeli i potpredsjednik JD Vance:
– „Zakon o ratnim ovlaštenjima u osnovi je lažan i neustavan zakon“, rekao je Vance.
– „On neće promijeniti ništa u načinu na koji ćemo voditi vanjsku politiku u narednim sedmicama ili mjesecima.“
Sudovi su se kroz historiju uglavnom klonili ovakvih sporova, pa pitanje ustavnosti zakona nikada nije konačno razriješeno.
Kako su se raniji predsjednici izvlačili?
Američki predsjednici već decenijama pronalaze načine da zaobiđu ograničenja iz zakona.
- Ronald Reagan je 1983. postigao politički dogovor s Kongresom oko angažmana u Libanu
- Barack Obama je 2011. tvrdio da američke snage u Libiji nisu u „neprijateljstvima“
- Bill Clinton je 1999. produžio misiju na Kosovu uz obrazloženje da je Kongres dao prešutnu saglasnost kroz budžet
Upravo ova praksa pokazuje da formalni rokovi često ne znače i stvarni prekid vojnih operacija.
Šta Trump sada može uraditi?
Teoretski, Trump ima nekoliko opcija:
- tvrditi da je primirje „resetovalo“ rok
- ignorisati zakon i proglasiti ga neprimjenjivim
- nastaviti operacije bez formalnog odobrenja Kongresa
- zatražiti političku ili budžetsku podršku naknadno
Za sada administracija nije zatražila dodatni budžet za rat, niti je jasno koliko operacije koštaju.
Hoće li Kongres reagovati?
Demokrate već pokušavaju iznuditi glasanja u Kongresu, ali bez većeg uspjeha. Republikansko vodstvo zasad drži stranku na okupu, iako se sve više govori o mogućem raskolu kako se približava rok od 60 dana.
Dio republikanaca smatra da bi Kongres morao zauzeti jasan stav, makar simbolično. Međutim, mnogi oklijevaju da se javno suprotstave predsjedniku u trenutku rata, strahujući od političkih posljedica.
Ponoć koja može promijeniti političku dinamiku
Dolazak 1. maja neće nužno automatski zaustaviti rat, ali bi mogao otvoriti novu fazu političkog sukoba u Washingtonu – između predsjedničkih ovlaštenja i ustavne uloge Kongresa.
U praksi, iskustvo pokazuje da ovakvi rokovi rijetko znače kraj vojnih operacija. Mnogo je vjerovatnije da će označiti početak nove pravne i političke bitke koja bi mogla imati dugoročne posljedice po američku vanjsku politiku.