Emir Mešić, jedan od najpoznatijih prijavitelja korupcije u Bosni i Hercegovini, biće sahranjen sutra u Živinicama, nakon godina pritisaka, gubitka posla i narušenog zdravlja.
Emir Mešić, jedan od najpoznatijih prijavitelja korupcije u Bosni i Hercegovini, biće sahranjen sutra na mjesnom mezarju Kovačevići u Živinicama. Preminuo je u 41. godini života, a njegova smrt duboko je potresla javnost i ponovo otvorila pitanje stvarne zaštite zviždača u BiH.
Mešićeva sudbina postala je simbol visoke cijene koju pojedinci plaćaju kada odluče da javno ukažu na nepravilnosti i korupciju u državnim institucijama.
Prijava korupcije i početak pritisaka
Kao zaposlenik Uprave za indirektno oporezivanje BiH, Mešić je 2019. godine prijavio Tužilaštvu BiH niz nepravilnosti i, prema njegovim tvrdnjama, koruptivne radnje u UIO, uključujući i postupanje tadašnjeg rukovodstva na čelu s direktorom Mirom Džakulom.
Agencija za borbu protiv korupcije dodijelila mu je status zaštićenog prijavitelja korupcije, što je prema zakonu trebalo značiti institucionalnu i radno-pravnu zaštitu. U praksi se dogodilo suprotno.
Ubrzo nakon prijave, protiv Mešića su pokrenuta tri disciplinska postupka, uz optužbe za narušavanje ugleda institucije i kršenje internih pravila.
Degradacija, otkaz i sudska presuda
Nakon disciplinskih postupaka, Mešić je premješten na niže rangirano i slabije plaćeno radno mjesto, a potom je i otpušten iz službe. Sudska presuda kojom je izgubio posao zasnivala se na internom pravilniku UIO, koji zaposlenicima zabranjuje javno istupanje bez saglasnosti institucije.
U tom slučaju, kako su upozoravali pravnici i aktivisti, interni akt institucije faktički je stavljen iznad Zakona o zaštiti prijavitelja korupcije, čime je Mešiću uskraćena zakonska zaštita.
Cijena istine
Mešić je, kako ističu njegovi prijatelji i kolege, platio visoku cijenu ukazivanja na korupciju. Izgubio je posao, egzistencijalnu sigurnost i, vremenom, zdravlje. Umjesto podrške države, dočekali su ga pritisci, šutnja institucija i pravna nesigurnost.
Iza Emira Mešića ostali su roditelji, supruga i troje djece.
Njegov slučaj ostaje snažno upozorenje da Bosna i Hercegovina, uprkos zakonima i deklarativnoj podršci, u praksi i dalje ne štiti prijavitelje korupcije. Mnogi njegovu sudbinu vide kao obrazac onoga što čeka sve koji se usude da progovore protiv sistema.