„Znamo da su dovodili strance kako bi ubijali nedužne — djecu, žene i starce. U Sarajevu su ljude gađali kao glinene golubove, pretvarajući grad u poligon za svoj krvavi pir. Želim da se istina konačno iznese na vidjelo, da se stavi tačka na taj prokleti ‘sarajevski safari’ i da pravda progovori o svakom ugašenom životu.“
Margetić objavio video o „sarajevskom safariju“
Novinar Domagoj Margetić objavio je video-materijal u kojem donosi razgovor sa svjedokom koji iznosi teške optužbe o dešavanjima tokom rata u Sarajevu, poznatim u javnosti pod nazivom „sarajevski safari“. Prema navodima iz videa, riječ je o ekskluzivnom svjedočenju osobe koja tvrdi da je neposredno prisustvovala događajima na ratištu.
Svjedok navodi da je bio direktni očevidac dešavanja te da posjeduje saznanja o osobama koje su, kako tvrdi, učestvovale u ubijanju civila. Prema njegovim riječima, u Sarajevo su dovođeni ljudi iz inostranstva, koji su za novčanu korist pucali na civile s položaja oko grada.
U razgovoru se iznose tvrdnje o načinu organizacije tih dolazaka, uključujući logistiku i pristup linijama razgraničenja. Svjedok navodi da su određene osobe imale slobodan prolaz i mogućnost djelovanja s lokacija poput Jevrejskog groblja.
– Da. Upravo to. Znam i da su dovodili ljude iz inostranstva da isto to rade, za novčanu korist, svoju. Da su ubijali nedužnu djecu, civile, žene, starce po Sarajevu. Skidali ih kao glinene golubove. I ja to sebi ne mogu… jer onda svi mi, odatle, nosimo zvono da smo isti.
U nastavku razgovora, Margetić postavlja direktno pitanje o ulozi Aleksandra Vučića. Na pitanje da li to znači da Vučić nije bio samo organizator već da je, prema svjedočenju, i lično pucao iz snajpera s Jevrejskog groblja, sagovornik odgovara:
„Upravo tako. Upravo tako. Sad, ima i slike postoje… na kojima se vidi da on nosi na leđima snajper. Ta njegova priča da je to kišobran, mislim… ljudi…“
Svjedok, kojeg Margetić identifikuje kao Ličanina, u razgovoru navodi da je bio očevidac iživljavanja nad civilnim stanovništvom, kao i dolazaka Aleksandra Vučića i Vojislava Šešelja, za koje tvrdi da su organizirali dolaske takozvanih „snajperskih turista“ na položaje iznad Sarajeva.
U jednom dijelu razgovora Margetić se ponovo osvrće na Vučićeve javne izjave u kojima negira da je ikada pucao:
– Ali ono što Aleksandar Vučić stalno govori: “Ja nisam pucao, ja nisam pucao”. Evo vi kao živi svjedok, tamo ste bili cijelo vrijeme rata, gledali ste to. Znači vi kažete, pucao je i Aleksandar Vučić?
Na to Ličanin odgovara bez zadrške:
„Pucao je. Pucao je i niko ne može to osporiti.“
Govoreći o razlozima dugogodišnje šutnje, sagovornik ističe strah kao ključni faktor, naglašavajući da su lična sigurnost i zaštita porodice glavni razlozi zbog kojih se mnogi svjedoci ne usuđuju javno govoriti o onome što su vidjeli.
U videu se naglašava i značaj pisanih i institucionalnih tragova, uz poruku da je, iako spora, pravda trajna kroz dokumente i zvanične zapisnike koji ostaju za historiju. Kao posebno važno ističe se precizno bilježenje hronologije događaja, tačnih lokacija, kao i svih detalja koji mogu pomoći u utvrđivanju eventualne komandne odgovornosti.
Ukazuje se i na postojanje udruženja žrtava i svjedoka rata koja pružaju pravnu i psihološku podršku onima koji se odluče progovoriti nakon višedecenijske šutnje.
Istina o „sarajevskom safariju“ i stradanju civila, uključujući i područje Grbavice, u tekstu se opisuje kao jedno od najmračnijih poglavlja moderne historije Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Svjedočenje i insistiranje na institucionalnom rasvjetljavanju tih događaja predstavljaju, kako se navodi, pokušaj da se konačno stavi tačka na nekažnjena ubistva i da istina dobije svoje mjesto u historijskom pamćenju.