Dok su stizala saopštenja, Dodik je bio na terenu: Lisica upozorava na ozbiljan propust bh. politike
Dok su reakcije iz Bosne i Hercegovine na diplomatske aktivnosti Milorada Dodika ostajale uglavnom u okvirima saopštenja i međusobnih političkih optužbi, lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata paralelno je gradio kontakte u važnim međunarodnim centrima moći. Na tu razliku u pristupu i, kako tvrdi, zabrinjavajući izostanak strateškog odgovora iz Sarajeva ukazao je Admir Lisica, direktor Centra za geopolitička istraživanja Geopol, gostujući u emisiji Vijesti u 7.
Intenzivna diplomatska ruta
U periodu od svega petnaestak dana Dodik je boravio u Tel Avivu, Budimpešti i Washingtonu. Lisica smatra da takav tempo i izbor destinacija nisu slučajni, već dio šire strategije pozicioniranja.
“Dok su se drugi bavili saopštenjima, Dodik nije gubio vrijeme. Jednostavno je aktivirao sve svoje resurse pa je tako u svega petnaestak dana išao od Tel Aviva prema Budimpešti u Washington ili obratno — potpuno svejedno. Uglavnom, bio je u ključnim centrima moći, koliko god se nama to sviđalo ili ne, u kontekstu Evrope i svijeta”, rekao je Lisica.
Prema njegovoj ocjeni, razlika između aktivne diplomatije i formalnih reakcija iz Bosne i Hercegovine pokazuje nedostatak koordinirane i dugoročne vanjskopolitičke strategije.
Poruka domaćim političarima
Lisica je posebno naglasio da se bošnjački politički faktor u Bosni i Hercegovini mora osloboditi očekivanja da će ključne probleme riješiti međunarodni akteri. Vrijeme oslanjanja na vanjske garancije, smatra on, mora biti završeno.
Pozvao je na snažniju, organiziraniju i proaktivniju vanjsku politiku, uz fokus na jasno definisane prioritete. Kao ilustraciju naveo je primjer obraćanja kanadskog premijera na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, gdje je istaknuta potreba da države prije svega vode računa o vlastitim interesima.
Tri ključna prioriteta
Prema Lisičinoj analizi, Bosna i Hercegovina mora paralelno raditi na tri strateška pravca.
Prvi je razvoj infrastrukture i snažnije povezivanje velikih urbanih centara poput Sarajeva, Tuzle i Bihaća, kako bi se unaprijedila unutrašnja kohezija i ekonomska otpornost.
Drugi prioritet je jačanje domaćih resursa, s posebnim naglaskom na namjensku industriju, koja u aktuelnim sigurnosnim okolnostima dobija dodatni značaj.
Treći element odnosi se na političko umrežavanje i bolje korištenje potencijala Bošnjaka u regionu, kao faktora koji može igrati važnu ulogu u suprotstavljanju velikodržavnim narativima.
“Moraju se posvetiti vlastitim prioritetima i jednostavno se ne pouzdati ni u kakve garancije ni uvjerenja da će nas neko spasiti”, zaključio je Lisica.
Između saopštenja i strategije
Lisičina poruka svodi se na jasnu dilemu: da li će Bosna i Hercegovina nastaviti reagovati kroz formalna saopštenja ili će razviti aktivnu i dugoročnu strategiju djelovanja na međunarodnoj sceni. U vremenu pojačanih geopolitičkih tenzija, razlika između ta dva pristupa može imati dalekosežne posljedice.