Prema izvještajima koje su objavili The Wall Street Journal i Reuters, vodeći proizvođači nafte u zemljama Perzijskog zaljeva suočavaju se sa ozbiljnim logističkim problemima. Zbog otežanog izvoza, njihovi skladišni kapaciteti ubrzano se pune, što bi pojedine države moglo natjerati na jedan od najtežih poteza u naftnoj industriji – privremeno gašenje proizvodnih polja.
Kuvajt: proizvodnja svedena na minimum
Kuvajt je već počeo smanjivati crpljenje nafte na pojedinim ključnim nalazištima kako bi spriječio prepunjavanje skladišta.
Procjene pokazuju da ta država raspolaže prostorom za skladištenje koji bi mogao biti popunjen za 12 do 18 dana, ukoliko se trenutna situacija ne promijeni.
Zbog toga se razmatraju i drastične mjere, među kojima je mogućnost da se proizvodnja svede na nivo koji bi pokrivao isključivo domaće potrebe, poput rada elektrana i osnovne potrošnje unutar zemlje.
Stručnjaci upozoravaju da bi gašenje bušotina moglo stvoriti dodatne probleme, jer je ponovno pokretanje proizvodnje često složen i skup proces koji može potrajati sedmicama, a ponekad i duže.
Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati pod velikim pritiskom
Iako Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati raspolažu većim skladišnim kapacitetima i razvijenijom infrastrukturom, pritisak na njihove sisteme je izuzetno velik.
Saudijska Arabija pokušava dio nafte preusmjeriti kroz cjevovode prema Crvenom moru, tačnije prema luci Yanbu. Međutim, ti kapaciteti ne mogu u potpunosti zamijeniti transport kroz Hormuški moreuz. Prema dostupnim podacima, njihovi skladišni kapaciteti već su popunjeni više od 65 posto.
Slična situacija je i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Njihov strateški cjevovod koji vodi do luke Fujairah radi maksimalnim kapacitetom, ali i dalje ne može apsorbirati ukupnu količinu proizvedene nafte. Procjene pokazuju da bi skladišta mogla dosegnuti svoj limit za manje od tri sedmice.
Posljedice za Evropu i Balkan
Ovakav razvoj događaja ne utiče samo na zemlje proizvođače, već i na tržišta širom svijeta, uključujući Evropu i region Balkana.
Cijene goriva pod pritiskom
Cijena nafte tipa Brent već je premašila 90 dolara po barelu, a pojedini analitičari upozoravaju da bi mogla brzo porasti i iznad 100 dolara, ukoliko blokada ključnih transportnih ruta potraje još nekoliko dana.
Takva kretanja vrlo brzo se odražavaju i na cijene goriva u regionu. Vozači u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji mogli bi se suočiti s novim cjenovnicima na benzinskim pumpama već tokom naredne sedmice, jer se promjene na globalnom tržištu često osjete u roku od dva dana.
Novi talas poskupljenja
Rast cijene goriva ne utiče samo na vozače. Skuplji dizel i benzin povećavaju troškove transporta, što se potom prenosi na cijene robe.
U praksi to znači da bi u narednom periodu moglo doći do novog rasta cijena osnovnih životnih namirnica poput hljeba, mlijeka i povrća, jer su distributivni lanci u regionu veoma osjetljivi na promjene cijene energenata.
Pitanje sigurnosti snabdijevanja
U Evropskoj uniji već se razmatraju krizni scenariji kako bi se spriječili poremećaji u snabdijevanju energentima.
Hrvatska i Slovenija imaju određenu prednost zahvaljujući infrastrukturi poput naftnog terminala u Omišlju, kojim upravlja JANAF. Taj terminal ima ključnu ulogu u snabdijevanju dijela srednje Evrope. Hrvatska je potvrdila da raspolaže rezervama nafte dovoljnim za najmanje 90 dana.
S druge strane, situacija je osjetljivija u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Srbija je već upozorila na moguće poteškoće zbog pritiska na regionalne transportne rute. Bosna i Hercegovina je u posebno ranjivoj poziciji jer nema značajne strateške rezerve, a domaće rafinerije nisu u funkciji, zbog čega u velikoj mjeri zavisi od uvoza goriva iz susjednih država.
Šta slijedi?
Globalno tržište trenutno se u velikoj mjeri oslanja na strateške rezerve koje posjeduju velike ekonomije, prije svega Sjedinjene Američke Države i Kina.
Analitičari upozoravaju da bi, ukoliko ključne transportne rute ostanu blokirane narednih petnaest dana, svijet mogao ući u ozbiljan energetski šok koji bi imao posljedice po globalnu ekonomiju i mogao izazvati novi talas recesije.