Odlazak visokog predstavnika Christiana Schmidta i sve glasnije spekulacije o mogućem dolasku bivšeg slovenskog predsjednika Boruta Pahora na čelo OHR-a otvorili su novu rundu političkih kalkulacija u Bosni i Hercegovini. Iako zvanična potvrda o nasljedniku još ne postoji, u političkim i diplomatskim krugovima već se procjenjuje kako bi eventualna promjena u vrhu OHR-a mogla utjecati na odnose između Sarajeva, Mostara i Banje Luke.
Mandat Christiana Schmidta obilježili su brojni politički sukobi, posebno oko pitanja Izbornog zakona, državne imovine i nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine. Na početku mandata Schmidt je imao izraženu podršku HDZ-a BiH i Dragana Čovića, naročito tokom rasprava o izmjenama izbornog sistema.
U tom periodu HDZ BiH očekivao je snažnije intervencije visokog predstavnika u pravcu koncepta takozvanog „legitimnog predstavljanja“, koji je ta stranka predstavljala kao jedno od ključnih političkih pitanja za buduće funkcionisanje Federacije BiH.
Dragan Čović je još 2022. godine javno poručivao da Schmidt „mora završiti posao do kraja“, aludirajući na izmjene Izbornog zakona koje bi, prema stavu HDZ-a, dugoročno osigurale drugačiji model izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
Istovremeno je iz Zagreba stizala snažna politička podrška Christianu Schmidtu. Hrvatski premijer Andrej Plenković uručio mu je Orden Ante Starčevića, što je tada protumačeno kao znak bliskih političkih odnosa između hrvatskog državnog vrha i visokog predstavnika.
Međutim, odnos između Schmidta i HDZ-a BiH s vremenom je postao znatno složeniji.
Iako je visoki predstavnik intervenisao u izborni sistem Federacije BiH, nije proveo reforme u obimu koji je očekivao HDZ BiH. Posebno nezadovoljstvo izazvala je činjenica da nije nametnut model izbora člana Predsjedništva BiH koji bi trajno odgovarao političkim zahtjevima te stranke.
Dodatne tenzije pojavile su se i zbog pitanja državne imovine. Schmidt je zauzeo stav da je državna imovina isključivo pitanje države Bosne i Hercegovine, odbacujući mogućnost da entiteti samostalno raspolažu tom imovinom. Takva pozicija dovela ga je u direktan sukob s politikom Milorada Dodika, ali je istovremeno izazvala razočaranje dijela političkih struktura koje su očekivale fleksibilniji pristup.
Prema tvrdnjama iz diplomatskih krugova, Schmidt je u određenim trenucima pokušavao izaći ususret zahtjevima Dragana Čovića, ali je bio pod snažnim pritiskom dijela međunarodne zajednice i zemalja članica Vijeća za implementaciju mira, zbog čega nije otišao onoliko daleko koliko je HDZ očekivao.
Zbog toga je retorika HDZ-a prema Schmidtu vremenom postajala znatno hladnija. Čović je kasnije javno poručivao da bi „vrijeme bilo da visoki predstavnik ode iz BiH“, dok je Schmidt odgovarao da će ostati sve dok ne budu ispunjeni uslovi za zatvaranje OHR-a.
U političkim analizama posljednjih sedmica sve češće se spominje ime Boruta Pahora kao potencijalnog nasljednika Christiana Schmidta. Bivši predsjednik Slovenije u regionalnim okvirima ima reputaciju političara koji preferira dijalog i kompromis, a tokom svog mandata održavao je korektne odnose sa političkim liderima u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu.
Upravo zbog takvog imidža dio političkih krugova smatra da bi Pahor mogao biti prihvatljiviji širem spektru političkih aktera u Bosni i Hercegovini.
Za HDZ BiH eventualni dolazak Pahora mogao bi značiti manje konfrontacijski odnos između Mostara i OHR-a, posebno imajući u vidu njegove dobre veze s hrvatskim političkim vrhom. Istovremeno, dio bošnjačkih stranaka vjerovatno bi ga lakše prihvatio jer nema reputaciju političara sklonog agresivnim intervencijama i nametanju jednostranih odluka.
S druge strane, analitičari procjenjuju da bi upravo Milorad Dodik mogao imati najviše političkih problema u slučaju dolaska osobe poput Pahora na čelo OHR-a.
Dodik je posljednjih godina veliki dio političke strategije gradio na osporavanju legitimiteta Christiana Schmidta, tvrdeći da njegovo imenovanje nije potvrđeno u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija te predstavljajući OHR kao instrument zapadnih centara moći.
Kod Boruta Pahora takva politička strategija mogla bi biti znatno teža za provođenje. Pahor nema imidž političara sklonog otvorenim sukobima, niti dolazi iz države koja se percipira kao dominantna sila u međunarodnim odnosima.
Zbog toga dio političkih analitičara smatra da bi eventualni dolazak bivšeg slovenskog predsjednika mogao otežati pokušaje mobilizacije javnosti kroz priču o „neprijateljskom“ visokom predstavniku.
Istovremeno, procjenjuje se da bi smanjenje političkih tenzija između HDZ-a BiH i bošnjačkih stranaka moglo dodatno oslabiti Dodikovu pregovaračku poziciju, koja je posljednjih godina često jačala upravo u periodima dubokih sukoba između Sarajeva i Mostara.
Ipak, politički analitičari upozoravaju da eventualna promjena na čelu OHR-a sama po sebi ne bi riješila duboke političke nesuglasice u Bosni i Hercegovini. Sporovi oko državne imovine, nadležnosti institucija, ustavnog uređenja i budućeg političkog sistema ostali bi otvoreni bez obzira na to ko bude vodio Ured visokog predstavnika.
Zbog toga se procjenjuje da bi i svaki budući visoki predstavnik, bez obzira na diplomatski stil i pristup, prije ili kasnije došao u sukob sa političkim akterima koji zagovaraju slabljenje državnih institucija Bosne i Hercegovine.