Nakon gola Jove Lukića pažnju privukla objava profesorice iz Doboja: Poruka o zajedništvu izazvala brojne reakcije
Nakon remija nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine protiv Kanade na Svjetskom prvenstvu, pažnju javnosti nije privukao samo pogodak Jove Lukića, već i objava profesorice Olivere Đorđić Nedić iz Doboja, koja je na društvenim mrežama komentarisala reakcije dijela javnosti nakon utakmice.
Profesorica, majka petero djece i politički aktivna građanka iz Doboja, osvrnula se na komentare u kojima su pojedinci nacionalnu pripadnost strijelca stavljali ispred sportskog uspjeha reprezentacije.
Svoj status započela je riječima reprezentativca Jove Lukića nakon utakmice:
“Ne mogu da opišem kako sam se osjećao. Kao da smo igrali u Bosni i Hercegovini. Čuo sam samo naše navijače, njihove nisam nikako.”
Nakon toga navela je niz komentara koji su se pojavili na društvenim mrežama, a u kojima se uspjeh reprezentacije posmatrao kroz nacionalnu pripadnost igrača, kritikujući takav način razmišljanja.
U nastavku objave posebno se obratila mlađim generacijama, ističući da odrastaju u društvu opterećenom podjelama i naslijeđenim sukobima.
“Draga djeco, vi ste odrasli među pričama o četnicima i balijama, ustašama i njihovima. Naslijedili ste teret koji niste birali. Odrastali ste okruženi podjelama, prebrojavanjima i tuđim ratovima.”
Njena poruka izazvala je veliki broj reakcija, podrške, ali i polemika na društvenim mrežama.
Govoreći o vlastitom identitetu, profesorica je naglasila da ne vidi nikakvu kontradikciju u tome da navija za Srbiju kada igra njena reprezentacija, ali i da Bosnu i Hercegovinu smatra svojom zemljom.
“Ja sam Srpkinja. Volim Srbiju i navijam za Srbiju svim srcem kada igra. Ali sam i žena rođena u Bosni i Hercegovini. Bosna i Hercegovina je i moja zemlja. Nisam Marsovka. Zašto bih se odricala dijela sebe, istorije svojih predaka i prostora kojem pripadam?”
Dio rasprave odnosio se i na simbol ljiljana, koji se često nalazi među navijačima reprezentacije Bosne i Hercegovine. Odgovarajući na komentare, profesorica je podsjetila na historijsku ulogu tog simbola, naglašavajući potrebu razlikovanja historijskih činjenica od političkih interpretacija.
“Ljiljan je u pravoslavnoj tradiciji poznat kao Cvijet Majke Božije, simbol čistoće i dostojanstva, a kao heraldički znak na ovim prostorima postoji vijekovima prije rata devedesetih.”
Dodala je da razumije različita osjećanja koja pojedini simboli mogu izazvati kod ljudi, ali smatra da sportski uspjesi ne bi trebali biti zasjenjeni političkim i nacionalnim podjelama.
“Razumijem da neke ljude određeni simboli podsjećaju na rat, ali mislim da to ne bi trebalo biti prioritet u veličanstvenom trenutku igre tih mladih ljudi.”
Njena objava u kratkom roku proširila se društvenim mrežama i otvorila novu raspravu o identitetu, pripadnosti i ulozi sporta u društvu koje se i dalje suočava s brojnim podjelama.