Mustafa ef. Cerić odgovorio Kecmanoviću: „Prošlo je vrijeme kada se Bošnjacima moglo naređivati kako da se zovu i šta da pamte“

Nekadašnji reis Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafa efendija Cerić reagovao je na izjave profesora Nenada Kecmanovića, koji je govorio o historijskim korijenima Bošnjaka i srednjovjekovnoj Bosni.

Kecmanović je, između ostalog, izjavio da „Bošnjaci nemaju baš nikakvo ukorjenjenje u srednjovjekovnoj Bosni, koja je bila hrišćanska zemlja do osmanskog osvajanja“.

Na ove tvrdnje reagovao je ef. Cerić, poručivši da takav stav ne predstavlja hrabru historijsku tezu, već pokušaj osporavanja prava jednog naroda na vlastito historijsko naslijeđe.

– To je pokušaj da se jednom narodu oduzme pravo na vlastitu zemlju unatrag, sve do Kulina bana i Tvrtkove krune. Ne raspravljate o tome kako se identitet mijenjao kroz stoljeća; presuđujete da promjena vjere poništava porijeklo. Takva presuda nema snagu naučnog argumenta, ma koliko puta bila izgovorena profesorskim glasom – naveo je Cerić.

„Ne raspravlja se o hrani, nego o poruci koja se šalje“

U svom komentaru ef. Cerić osvrnuo se i na nedavni događaj u Botaničkoj bašti Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, gdje je organizovano pečenje praseta, što je izazvalo brojne reakcije u javnosti.

Naglasio je da, prema njegovom mišljenju, problem nije u samoj hrani, nego u poruci koja je time poslana sa prostora institucije koja čuva zajedničku kulturnu baštinu.

– Nedavni ražanj u Botaničkoj bašti Zemaljskog muzeja Bosne pruža mučnu sliku za tu vrstu otrovne provokacije. Problem nije nečija hrana, nego bahat odnos prema muzeju i poruka političkog inata poslana s njegovog prostora. Vaš je ražanj sazdan od otrovne riječi: umjesto dima nad muzejskom baštom, podižete dim nad bosanskom historijom, nadajući se da se iza njega više neće vidjeti Bošnjaci – naveo je Cerić.

„Riječ nije granata, ali mora biti odgovorna“

Cerić je u svom obraćanju podsjetio i na ratna stradanja u Bosni i Hercegovini, posebno na opsadu Sarajeva i genocid počinjen nad Bošnjacima u Srebrenici.

Istakao je da javne riječi o identitetu i pripadanju imaju posebnu težinu u društvu koje još nosi posljedice ratnih trauma.

– Znam da riječ nije granata. Upravo zato se riječ mora upotrijebiti odgovorno. Sarajevo je 1.425 dana živjelo pod opsadom. Građani su ubijani i ranjavani zato što su živjeli u gradu koji je trebalo pokoriti. Dok je opsada još trajala, u julu 1995. snage bosanskih Srba počinile su genocid nad Bošnjacima Srebrenice. To su utvrđene historijske i sudske činjenice – rekao je Cerić.

Dodao je da se ne smiju zanemarivati osjećaji ljudi koji su preživjeli rat i izgubili najbliže.

– Ne izjednačavam vašu rečenicu s tim zločinima; tražim da razumijete težinu zemlje i pamćenja u koje je izgovarate – poručio je.

„Prošlo je vrijeme nametanja identiteta“

U nastavku obraćanja Cerić je postavio pitanje kakvu korist društvo ima od osporavanja nečijeg historijskog pamćenja i pripadnosti.

– Šta dobijate ako majci iz Srebrenice, djetetu ubijenog Sarajlije ili potomku porodice koja stoljećima živi u Bosni kažete da je prošlost te zemlje za njih tuđa? Hoće li time neko lakše živjeti? Hoće li se ijedan grob manje bolno obilaziti? Ili je cilj da se i nakon presuda, ukopa i komemoracija žrtve moraju iznova braniti, ovoga puta od tvrdnje da ovdje nikada nisu istinski pripadale? – naveo je Cerić.

Naglasio je i da ne smatra da svi pripadnici jednog naroda dijele iste stavove, ističući da postoje ljudi koji poštuju žrtve i priznaju historijske činjenice.

– Ne pripisujem vaš stav svakom Srbinu. Među Srbima ima ljudi koji priznaju genocid, poštuju žrtve i Bosnu smatraju zajedničkom domovinom. Njihov glas zaslužuje da se čuje glasnije – kazao je.

Na kraju poruke, Cerić je istakao da se o historiji Bosne mora razgovarati otvoreno, ali da takve rasprave ne smiju služiti za negiranje identiteta jednog naroda.

– Prošlo je vrijeme u kojem se Bošnjacima moglo narediti kako da se zovu, šta da pamte i kojoj prošlosti smiju pripadati. O Kulinu banu, Crkvi bosanskoj, kralju Tvrtku i osmanskom razdoblju treba razgovarati otvoreno, s izvorima pred sobom. No, nećemo pristati da cijena tog razgovora bude odricanje od Bosne – poručio je Mustafa ef. Cerić.

Dodao je da bi javna riječ trebala doprinositi razumijevanju, a ne produbljivanju podjela.

– Kada savjest u javnoj riječi nadvlada potrebu za provokacijom, i žrtvama će biti lakše živjeti s bolom u duši. To je najmanje što im svi dugujemo – zaključio je ef. Cerić.