Helsinški odbor za ljudska prava uputio je oštre kritike zbog glasanja Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim nacijama protiv nacrta rezolucije o suzbijanju veličanja nacizma i neonacizma. Takav potez ocijenili su posebno poražavajućim, imajući u vidu historijsko iskustvo naše zemlje.
Od Predsjedništva BiH i Ministarstva vanjskih poslova zatražili su da javno objasne kako je utvrđen dosadašnji stav države. Traže i da se kaže kakav će stav BiH zastupati na plenarnoj sjednici.
„Neprihvatljivo“ odlučivanje mimo institucija
Iz Helsinškog odbora ističu da je neprihvatljivo da se o glasu Bosne i Hercegovine u međunarodnim organizacijama odlučuje mimo nadležnih institucija i propisanih procedura. Upravo zato očekuju transparentan odgovor o tome ko je i na osnovu čega zauzeo stav države.
Pozivaju se pritom na Ustav BiH, tačnije na član V/3. Tim članom vođenje vanjske politike i predstavljanje države u međunarodnim organizacijama povjereno je Predsjedništvu BiH.
Predsjedništvo je tročlano tijelo, pa pitanje procedure nije puka formalnost. Ono se tiče toga ko u ime svih građana govori pred svijetom i na koji način se taj stav oblikuje.
Historijsko iskustvo kao obaveza
Iz Helsinškog odbora podsjećaju da su stanovnici Bosne i Hercegovine tokom Drugog svjetskog rata bili žrtve zločina i progona zasnovanih na rasnoj i nacionalnoj pripadnosti. Tokom rata od 1992. do 1995. godine etnička mržnja i politike progona ponovo su, kako navode, dovele do masovnog stradanja i prisilnog raseljavanja.
Smatraju da upravo takvo iskustvo obavezuje BiH da se odlučno i dosljedno suprotstavlja ideologijama koje opravdavaju progon, nasilje i zločine. Tu obavezu, naglašavaju, država ima i na međunarodnom planu i unutar vlastitih granica.
Međunarodne pravne obaveze
Helsinški odbor posebno je ukazao na pravne obaveze koje je Bosna i Hercegovina preuzela međunarodnim ugovorima. Prva se odnosi na član 4. Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije. Prema njemu, država je dužna suzbijati rasističku propagandu, uključujući neonacističke poruke kojima se promovišu rasna mržnja i nadmoć.
Druga obaveza proizlazi iz člana 20. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. On zahtijeva zakonsku zabranu zagovaranja nacionalne, rasne ili vjerske mržnje koja predstavlja podsticanje na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje.
Drugim riječima, riječ je o dokumentima koji državi nalažu da se protiv promocije mržnje bori i zakonskim mjerama, a ne samo političkim izjavama. Konvencija i Pakt spadaju među temeljne instrumente međunarodnog prava ljudskih prava, a države koje ih potvrde preuzimaju obavezu da ih primjenjuju i u domaćem zakonodavstvu. Helsinški odbor zato smatra da stav zauzet u UN-u mora biti u skladu s onim što je država potpisivanjem ovih ugovora obećala.
Traže podatke o istragama i presudama
Od nadležnih institucija Helsinški odbor je zatražio dosljedno provođenje navedenih obaveza. Traže i da se objave podaci o prijavama, istragama, krivičnim gonjenjima i sudskim epilozima u slučajevima rasističkog govora mržnje i zločina iz mržnje.
Objavljivanje takvih podataka, prema njihovom stavu, važno je kako bi javnost mogla provjeriti koliko se u praksi zaista radi na suzbijanju ovih pojava. Bez tih informacija teško je procijeniti reaguju li institucije na slučajeve govora mržnje i kako ih procesuiraju.
Šta to znači za građane
Rezolucije ovakvog tipa u okviru UN-a uglavnom imaju političku, a ne obavezujuću pravnu težinu. Ipak, način na koji država glasa pokazuje kakav stav zauzima prema pitanjima koja se tiču ljudskog dostojanstva i sjećanja na žrtve.
Za građane je zato važno znati ko donosi takve odluke i na osnovu čega, jer se one donose u njihovo ime. Upravo na tu transparentnost Helsinški odbor i poziva nadležne.
Šta dalje
Zasad je poznato da je Helsinški odbor javno postavio pitanja Predsjedništvu BiH i Ministarstvu vanjskih poslova. Ostaje da se vidi hoće li uslijediti odgovor i kakav će stav Bosna i Hercegovina zauzeti na plenarnoj sjednici.
Pitanje načina na koji se u BiH formira zvanični stav u međunarodnim organizacijama ponovo je tako dospjelo u fokus javnosti. Posebno je to osjetljivo kada se radi o temi koja je duboko vezana za historiju zemlje i sjećanje na žrtve.