data-nosnippet>
Ratovi se prepliću: Iran i Ukrajina više nisu odvojene krize
Susret ruskog predsjednika Vladimir Putin s iranskim ministrom vanjskih poslova Abbas Araghchi u Sankt Peterburgu imao je snažnu simboliku. Rukovanje dvojice zvaničnika poslalo je poruku o sve bližim odnosima između dvije zemlje, koji su posljednjih sedmica postali vidljiviji nego ikada.
Putin je tom prilikom naglasio da Rusija prepoznaje, kako je rekao, “koliko se iranski narod hrabro i herojski bori za svoju neovisnost i suverenitet”, čime je dodatno naglasio političku i diplomatsku bliskost Moskve i Teherana. Ujedno, Rusija se sve otvorenije pozicionira kao potencijalni posrednik u sukobu u kojem učestvuju i Sjedinjene Američke Države i Izrael.
Kraj politike “odvojenih ladica”
Iako se u Washingtonu i dalje često pokušava razdvojeno posmatrati situacija u Ukrajini i na Bliskom istoku, sve je više pokazatelja da su ta dva sukoba međusobno povezana.
Američke obavještajne procjene već ranije su upozorile na rastuću saradnju između Rusije, Kine, Irana i Sjeverne Koreje, što tim državama omogućava da efikasnije odgovaraju na poteze Zapada. Posebno se ističe iranska vojna podrška Moskvi, uključujući isporuke dronova koji se koriste na ukrajinskom ratištu.
S druge strane, američki državni sekretar Marco Rubio pokušao je umanjiti značaj te povezanosti, poručivši kako “Rusija ne čini ništa za Iran što bi na bilo koji način ometalo ili utjecalo na učinkovitost američkih operacija”. Ipak, takva ocjena, iako možda tačna u uskom operativnom smislu, ne obuhvata širu stratešku sliku.
Energenti kao ključna veza
Jedna od najvažnijih poveznica između sukoba u Donbas i situacije u Teheranu jeste tržište energenata. Povećanje cijena nafte i plina, kao i djelimično ublažavanje pritiska na ruski energetski sektor, omogućili su Moskvi dodatne prihode u ključnom trenutku.
Time je ruska ekonomija dobila određeni predah, posebno nakon perioda pojačanih sankcija i pada prihoda. Kriza na Bliskom istoku, iako ne čini Rusiju dugoročno stabilnijom, kratkoročno joj donosi finansijsku korist i olakšava vođenje rata.
Borba za vojnu opremu
Drugi važan segment odnosi se na vojnu industriju i dostupnost odbrambenih sistema. Ukrajina, države Bliskog istoka i zapadni saveznici sve češće se takmiče za iste resurse, posebno kada je riječ o sistemima poput Patriot missile system.
Predsjednik Volodimir Zelenski upozorio je da su ovi sistemi ključni za odbranu od ruskih napada, ali je priznao da Ukrajina više nije jedini prioritet.
“Moramo biti svjesni da mi danas nismo prioritet.”
Istovremeno, povećanje proizvodnje presretača zahtijeva vrijeme, što znači da trenutni nedostatak ostaje ozbiljan problem na terenu.
Fokus diplomacije se pomjera
Treća poveznica odnosi se na političku i diplomatsku pažnju. Kako raste kriza u Iranu, fokus američke administracije sve više se preusmjerava na Bliski istok, što direktno utiče na dinamiku pregovora vezanih za Ukrajinu.
Dok se Washington bavi novim krizama, pritisak na Moskvu slabi, što Rusiji ostavlja dodatni prostor za djelovanje na terenu.
Prednost za Moskvu
U takvim okolnostima, Rusija dobija stratešku prednost. Iako se ne može reći da Moskva kontroliše situaciju, jasno je da joj aktuelna globalna previranja idu u prilog.
Kriza u Iranu, uz sve rizike koje nosi, istovremeno omogućava Rusiji da smanji pritisak s kojim se suočava u Ukrajini i dodatno ojača svoju pregovaračku poziciju.
Šira slika
Sve više analitičara upozorava da odvojeno posmatranje globalnih sukoba postaje zastarjelo. Rat u Ukrajini i kriza na Bliskom istoku danas su dio šire geopolitičke slike u kojoj se odluke u jednoj regiji direktno reflektiraju na drugu.
U tom kontekstu, jasno je da budući potezi velikih sila neće biti određeni samo stanjem na frontu, već i razvojem događaja hiljadama kilometara dalje.