data-nosnippet>
Rasprave o budućnosti Ureda visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini posljednjih mjeseci ponovo su u centru političke pažnje, ali osim političkih stavova sve češće se otvara i pitanje pravnog statusa OHR-a u okviru Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Prema pravnoj analizi koju je za novinsku agenciju Patria iznio dr. Zlatko Hadžidedić, položaj visokog predstavnika nije moguće posmatrati kao privremeno političko rješenje koje se može jednostavno ukinuti političkom odlukom. Kako navodi, OHR je dio same dejtonske strukture Bosne i Hercegovine i njegovo eventualno zatvaranje podrazumijevalo bi mnogo šire pregovore o ustavnom poretku države.
PRAVNI TEMELJ OHR-a
Autoritet visokog predstavnika proizlazi direktno iz Aneksa 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma. Tim dokumentom definisana je međunarodna supervizija civilne implementacije mira, dok su visokom predstavniku data ovlaštenja za tumačenje i provođenje sporazuma.
S obzirom na to da je i Ustav Bosne i Hercegovine sastavni dio Dejtonskog sporazuma kroz Aneks 4, Hadžidedić smatra da je OHR postao dio ukupne ustavne arhitekture države.
Prema toj interpretaciji, ukidanje OHR-a ne bi predstavljalo običnu političku odluku, nego izmjenu međunarodnog sporazuma, za šta bi bila potrebna saglasnost svih potpisnica Dejtona.
ZAŠTO OHR I DALJE OSTAjE
Iako se već godinama vode političke rasprave o smanjenju ili ukidanju Bonskih ovlasti, institucija visokog predstavnika formalno ostaje zaštićena sve dok je Dejtonski sporazum na snazi.
Dodatno, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija nikada nije donijelo odluku o zatvaranju OHR-a, dok se kao ključni okvir za eventualno gašenje ove institucije i dalje navodi agenda „5+2“ Vijeća za implementaciju mira.
ŠTA PREDVIĐA AGENDA „5+2“
Vijeće za implementaciju mira još je 2008. godine definisalo pet ciljeva i dva uslova koje Bosna i Hercegovina mora ispuniti prije zatvaranja OHR-a.
Među ključnim pitanjima izdvajaju se:
- rješavanje državne i vojne imovine,
- provođenje konačne odluke za Brčko distrikt,
- fiskalna stabilnost,
- jačanje vladavine prava,
- te pozitivna procjena političke situacije u BiH.
Prema analizi, upravo pitanje državne imovine predstavlja jedno od najosjetljivijih i najvažnijih pitanja.
DRŽAVNA IMOVINA KAO KLJUČNI PROBLEM
Hadžidedić navodi da raspodjela državne imovine nije tehničko pitanje, nego direktno utiče na funkcionisanje države i odnose između različitih nivoa vlasti.
Kako ističe, bez sveobuhvatnog dogovora države, entiteta i Brčko distrikta nije moguće trajno riješiti pitanje vlasništva nad zemljištem, infrastrukturom, energetskim sistemima, željeznicama i drugim resursima.
U analizi se upozorava da jednostrani potezi ili parcijalna rješenja ne mogu zamijeniti pravno obavezujući sporazum koji bi bio prihvaćen na nivou cijele države.
OTVARANJE DEJTONA OTVARA I DRUGA PITANJA
Posebno se naglašava da bi svaka izmjena Dejtonskog sporazuma automatski otvorila i niz drugih osjetljivih pitanja, uključujući položaj entiteta, nadležnosti institucija, Ustavni sud BiH i ukupno ustavno uređenje zemlje.
„Ne postoji mogućnost da se izmijeni samo Aneks 10, a da ostatak Dejtonskog sporazuma ostane netaknut.“
Upravo zbog toga, eventualni pregovori o statusu OHR-a mogli bi prerasti u mnogo širu raspravu o budućnosti Bosne i Hercegovine i njenom političkom sistemu.
PODIJELJENI STAVOVI
Pitanje budućnosti OHR-a i dalje izaziva podjele i unutar Bosne i Hercegovine i među međunarodnim akterima.
Dok jedni smatraju da je vrijeme za zatvaranje OHR-a i veće preuzimanje odgovornosti domaćih institucija, drugi upozoravaju da bi prerano ukidanje moglo dovesti do dodatne političke nestabilnosti.
Pojedini prijedlozi idu u pravcu zadržavanja OHR-a uz ograničene ovlasti i povratak na okvir definisan originalnim Aneksom 10 Dejtonskog sporazuma.
Na kraju analize zaključuje se da OHR, bez obzira na političke rasprave i različite zahtjeve, i dalje ostaje sastavni dio pravnog i političkog sistema Bosne i Hercegovine sve dok postoji Dejtonski mirovni sporazum u sadašnjem obliku.