Potpredsjednik entiteta Republika Srpska Ćamil Duraković reagovao je na poziv bivšeg visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Carla Bildta za ukidanje Ureda visokog predstavnika (OHR), poručivši da Bosna i Hercegovina ne treba savjete od ljudi koji su, kako tvrdi, zakazali u njenim najtežim trenucima.
Duraković je u svojoj reakciji podsjetio na događaje iz jula 1995. godine, u vrijeme genocida u Srebrenici, optuživši Bildta za političku pasivnost i izostanak odlučne reakcije dok su trajali masovni zločini nad Bošnjacima.
„Dana 14. jula 1995., dok je Vijeće sigurnosti UN-a izražavalo strah od ‘teškog zlostavljanja i ubijanja nevinih civila’ i primalo izvještaje o ‘nestanku 4.000 muškaraca i dječaka iz Srebrenice’, Carl Bildt je tog istog dana sjeo za sto s Ratkom Mladićem i Slobodanom Miloševićem. Sutradan, 15. jula, sreo ih je ponovo, ovoga puta na ručku. Sudeći prema vlastitim memoarima, ono što ga je tada najviše zanimalo bilo je oslobađanje 30 nizozemskih taoca. Masovna ubistva koja su se odvijala u neposrednoj blizini tog stola nisu bila predmet ozbiljne konfrontacije“, istakao je Duraković.
On navodi da je Bildt kasnije genocid u Srebrenici opisao kao nešto što je bilo „iznenađujuće čak i po standardima balkanskih ratova“, ocijenivši da takva formulacija relativizira razmjere zločina.
„Ta formulacija, namjerna ili ne, stavlja genocid u kontekst koji ga normalizuje. Tvrdnje da tadašnji mandat nije omogućavao snažniju akciju tačne su u tehničkom smislu, ali nisu tačne kao moralna odbrana čovjeka koji je imao politički utjecaj, pristup i međunarodni legitimitet, i koji je njima raspolagao na način koji nije zaštitio živote nevinih Bošnjaka Srebrenice“, kazao je Duraković.
Govoreći o periodu nakon rata, Duraković je podsjetio da je Bildt obavljao funkciju visokog predstavnika u BiH od 1995. do 1997. godine, te ga optužio da je tokom mandata tolerisao opstrukcije Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Prema njegovim riječima, umjesto odlučnog djelovanja protiv onih koji su blokirali provođenje sporazuma, vođena je politika koja je sve strane tretirala jednako, bez obzira na odgovornost za kršenje dogovorenih obaveza.
„Umjesto da koristi međunarodni pritisak kako bi primorao na implementaciju civilnih odredbi sporazuma, Bildt je favorizirao pristup u kojem su sve strane tretirane kao ravnopravni partneri, bez obzira na to ko je kršio dogovoreno. U njegovom mandatu je Radovan Karadžić još uvijek slobodno hodao po Bosni. Rezultat te politike bio je da su strukture odgovorne za rat nastavile funkcionirati praktično netaknute, dok su institucije države ostale mrtvo slovo na papiru“, naveo je Duraković.
Na kraju je poručio da se današnji pozivi za ukidanje OHR-a ne mogu posmatrati kao dobronamjerna reformska inicijativa, posebno u trenutku kada su državne institucije Bosne i Hercegovine suočene s ozbiljnim političkim pritiscima.
„Taj poziv nije reformski prijedlog. To je politički servis onima čiji projekt nije jačanje Bosne i Hercegovine nego njeno razaranje. Bosna i Hercegovina ne treba lekcije od onih koji su je, u njenim najtežim trenucima, ostavili bez zaštite“, zaključio je Duraković.