BURNE REAKCIJE NAKON ISTUPA SABINE ĆUDIĆ: Otvorena nova politička polemika o ratu, identitetu i ulozi Naše stranke
Izjave predsjednice Naše stranke Sabine Ćudić o karakteru rata u Bosni i Hercegovini izazvale su novu buru reakcija u političkoj i javnoj sferi, a polemike se dodatno šire nakon brojnih komentara, analiza i kritika koje posljednjih dana dominiraju društvenim mrežama i političkim debatama.
U fokusu rasprava našle su se njene izjave o ratnim dešavanjima, identitetu Bosne i Hercegovine, odnosu prema multietničnosti, ali i konceptu uređenja države, što su brojni politički akteri i dio javnosti ocijenili veoma kontroverznim.
Autor komentara koji kruži javnim prostorom tvrdi da se iza političkih poruka Sabine Ćudić i Naše stranke krije pokušaj redefiniranja identitetskih i historijskih temelja Bosne i Hercegovine, uz optužbe da se zanemaruje karakter agresije i stradanja tokom rata devedesetih godina.
Posebno su izazvale pažnju tvrdnje o odnosu Naše stranke prema nacionalnom identitetu, simbolima Republike Bosne i Hercegovine i ratnom naslijeđu Armije RBiH. Kao jedan od primjera navodi se ranija polemika oko korištenja termina „ratna zastava“ za zastavu Republike Bosne i Hercegovine sa ljiljanima, što je izazvalo burne reakcije dijela javnosti.
Autor teksta tvrdi i da određeni stavovi predstavnika Naše stranke pokazuju distancu prema nacionalnom identitetu Bošnjaka i ratnoj historiji Bosne i Hercegovine, navodeći da se kroz političke poruke pokušava promovisati drugačiji pogled na događaje iz devedesetih godina.
Kao dodatni argument navodi se izjava nekadašnjeg potpredsjednika Naše stranke u Bijeljini Dževada Bukvića, koja je ranije izazvala pažnju javnosti:
„Bijeljinu su 1992. godine blokirali muslimani pod vodstvom SDA. U svakoj ulici bile su barikade napravljene od svačega, pa čak i kamiona i traktora, a na barikadama naoružani muslimani koji su sve kontrolisali…“
Polemike su dodatno intenzivirane nakon što su ponovo aktuelizirane izjave Sabine Ćudić o konsocijaciji kao mogućem modelu političkog uređenja Bosne i Hercegovine.
Na panelu održanom u Sarajevu 2024. godine Ćudić je govorila o mogućnosti prelaska sa, kako je navela, „rigidne“ na „liberalnu konsocijaciju“, naglašavajući potrebu udaljavanja od etničkih podjela i jačanja sistema koji bi garantovao prava svim građanima.
„O konsocijaciji ću reći da imamo grubo podijeljene vrste – korporativne i liberalne. Mi živimo jednu jako rigidnu konsocijaciju gdje su osigurana bukvalno definisana prava svih etničkih skupina. Moje pitanje kao političara i politologa jeste da li se mi unutar postojećeg Ustava možemo kretati od rigidne ka liberalnoj konsocijaciji. Ja mislim da je pogrešno zagovarati demokratiju kao vladavinu većine. Ja bih voljela da krenemo ka liberalnoj demokratiji i da se udaljimo od naših podjela te da osjetimo pripadnost sistemu koji garantuje prava svima.“
Autor komentara smatra da se takve političke ideje približavaju konceptima koje već godinama zagovaraju određeni nacionalni politički blokovi u Bosni i Hercegovini.
Podsjeća i na ranije stavove predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića, koji je 2020. godine u komunikaciji sa međunarodnim zvaničnicima Bosnu i Hercegovinu opisao kao „postkonfliktno i duboko podijeljeno društvo“, navodeći da je organizovana kao konsocijacijska demokratija.
Na kraju komentara autor se ponovo osvrće na izjavu Sabine Ćudić da rat u Bosni i Hercegovini vidi kao „borbu za moć“, navodeći da iskustva građana iz Prijedora, Srebrenice, Zvornika, Bijeljine, Višegrada, Sarajeva, Goražda, Bihaća i drugih gradova govore o ratnim zločinima, etničkom nasilju i progonima, a ne o političkom sukobu za prevlast.